Ulaskom gotovo svih rudnika ugljena u koncern Javnog poduzeća Elektroprivreda BiH najavljeno je stabiliziranje njihova poslovanja te velika ulaganja u modernizaciju rudnika. Prema službenim podacima, JP EP BiH je u proteklih deset godina investirao 310 milijuna KM u modernizaciju rudnika u svom sastavu, a još oko 200 milijuna maraka rudnici su dobili kroz druge oblike pomoći od EP BiH. Rezultati su, ipak, izostali jer iz većine rudnika žale se na uvjete rada, a upitna je i produktivnost.
Što je upitno
Preliminarni pokazatelji s kraja prošle godine govore o neizmirenim obvezama rudnika u iznosu od čak 861 milijun KM, o čega su samo obveze prema državi 468 milijuna. Prošlu godinu rudnici su okončali s gubitkom od 72 milijuna maraka. Sve to pokazuje koliko je neisplativo poslovanje rudnika, za što je sigurno odgovorno loše upravljanje te neodgovarajuća oprema i strojevi. Naime, produktivnost u rudnicima nije poboljšana, iako je broj zaposlenih u odnosu na 2009. godinu smanjen za 2500. Učinkovitiji rad rudnika nemoguć je bez reorganizacije i novih modernih strojeva, a njihovo osiguranje koči, najblaže kazano, sumnjiv proces javnih nabava, kojim bi se ozbiljno trebala pozabaviti i istražna tijela.
Navodno koristeći manjkavosti Zakona o javnim nabavama, gdje pojedine tvrtke ulažući neuredne žalbe odgađaju nabavu nužne rudarske opreme po nekoliko godina, pokušavajući na taj način ostvariti nezakonitu prednost u postupcima. Tu su, prema neslužbenim informacijama, najočitiji primjeri nabave strojeva za podzemnu eksploataciju ugljena u RU Kreka i RMU Breza. Upitne nisu samo žalbe, već i završeni poslovi, o čemu su mediji već pisali. Primjerice, ukazano je da je poljska tvrtka Becker Warkop SP. z.o.o., isporučila rabljenu, a ne novu opremu za rudnik Kakanj. Indikativno je i da su na posljednjem natječaju za nabavu opreme mehaniziranog širokočelnog kompleksa, u vrijednosti 13,7 milijuna eura za ZD RMU Breza, ponuđačima 13. ožujka ove godine vraćene neotvorene ponude zbog izjavljene žalbe, koju je uložila jedna kompanija iz BiH koja nema kvalifikacije za taj natječaj, a u dogovoru sa stranom tvrtkom koja je procijenila da joj je ugrožena pobjeda na natječaju.
Iako iz koncerna EP BiH za većinu problema krive loše zakonske propise, neslužbene informacije govore kako ovo i slično manipuliranje natječajnom dokumentacijom ne bi bilo moguće bez EP BiH. Tako posljednji natječaj za nabavu opreme za rudnik Mramor, vrijedan 21 milijun KM, uopće nije bio objavljen. Dva puta ranije natječaj za istu opremu proglašavan je neuspješnim, a drugi put, zanimljivo, iako o tome nema službenih informacija, razlog obaranja natječaja bila je (opet) žalba poljskog ponuđača.
Utjecaj lobista
Krajem veljače ove godine objavljen je datum zatvaranja ponovljenog natječaja za nabavu opreme za rudnik Mramor, na koji je, navodno, pet tvrtki dostavilo ponude. No, pitanje je kako su oni znali za natječaj kada on nije objavljen na portalu javnih nabava BiH. Realno je posumnjati da su na natječaju sudjelovali oni ponuđači s kojima je postupak dogovaran izvan javnosti i legalne procedure. BN televizija objavila je da su se neki od eminentnih europskih proizvođača opreme, nezadovoljni zbog tajnog natječaja, obratili EP BiH te da im je odgovoreno da je natječaj objavljen u Službenom glasniku broj 83, od 20. prosinca 2019. godine. Međutim, u tom Službenom glasniku nema podataka o tom natječaju.
Sve ovo ukazuje na ozbiljne makinacije, mogući utjecaj lobista, koji uz netransparentno trošenje javnog novca dovode u pitanje i samu modernizaciju pa time i rentabilnost rada rudnika ugljena u Federaciji.
Narušena transparentnost procesa javnih nabava unutar koncerna EP BiH obeshrabruje i respektabilne međunarodne proizvođače specijalizirane opreme, kojima su sve ove informacije, kao i često obaranje natječaja, najblaže kazano, sumnjive. •