Žalbeno vijeće Haškog tribunala danas je izreklo drugostupanjsku, pravosnažnu presudu Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, bivšim čelnicima policije Republike Srpske zbog ratnih zločina u više općina u BiH, potvrdivši im prvostupanjsku presudu kojom su osuđeni na po 22 godine zatvora.
Optužnica protiv Stanišića i Župljanina sastojala se od deset točaka i to sedam koje se odnose na udruženi zločinački poduhvat, a tri koje se odnose na kršenje zakona i običaja ratovanja. Za šest točaka optužnice nije izrečena prvostupanjska presuda.
Žalbeno vijeće je potvrdilo da je postojao jasan cilj da se počine djela udruženog zločinačkog poduhvata. Također istaknuto je da greške u prvostepenom procesu suđenja nisu utjecale na zaključak Pretresnog vijeća.
Vijeće je odbilo sve žalbene osnove Miće Stanišića i Stojana Župljanina, prenosi Klix.ba
Mićo Stanišić i Stojan Župljanin bivši su čelni ljudi policije Republike Srpske, kojima se u Haagu sudilo zbog ratnih zločina progona nesrpskog stanovništva i zločina protiv čovječnosti, ubojstva, mučenja i istrebljenja.
Prvostupanjskom presudom, izrečenom krajem ožujka 2013, Tribunal je Stanišića i Župljanina osudio na po 22 godine zatvora. Obojica su bili proglašeni krivim za progon, ubojstva i mučenje, a Župljanin je osuđen i za istrebljenje. Ta krivična djela, prema presudi, počinjena su nad Bošnjacima i Hrvatima u BiH u razdoblju od travnja do prosinca 1992. godine.
Žalbu na tu presudu uložila su obojica nepravosnažno osuđenih, ali i tužitelji. Stanišić i Župljanin zatražili su da budu oslobođeni po svim točkama optužnice ili, alternativno, da im kazne budu umanjene. S druge strane, haški tužitelji su u žalbi naveli da su prvostepene kazne neprimjerene počinjenim zločinima i da bi ih trebalo povećati na 30 do 40 godina zatvora.
Stanišić je tijekom rata u BiH bio ministar unutarnjih poslova Republike Srpske, a Župljanin načelnik regionalnog centra policije u Banjoj Luci.
Obojica su nepravosnažno proglašeni krivim za zločine počinjene u dvadesetak općina širom BiH, u okviru udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja Bošnjaka i Hrvata s velikih dijelova teritorije BiH, koji bi, po planu, ušli u novu srpsku državu.
Nepravosnažnom presudom utvrđeno je da su Stanišić i Župljanin bili protagonisti tog poduhvata iako su "mogli predvidjeti" da njegovo ostvarenje podrazumijeva počinjenje zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Među najtežim zločinima iz presude su ubojstva oko 200 muslimanskih zarobljenika na Korićanskim stijenama na planini Vlašić, počinjena u kolovozu 1992, te strijeljanje "više od 100 osoba" u "sobi broj tri" logora Keraterm u lipnju iste godine.
Ta zlodjela počinile su, po presudi, policijske snage nad kojim su Stanišić i Župljanin imali efektivnu kontrolu. Oni su, međutim, osuđeni i za zločine koje su počinile Teritorijalna obrana (TO) i paravojske poput "Žutih osa" i "Belih orlova", koje su, kako se navodi u presudi, "krajem svibnja i početkom lipnja 1992. pogubile najmanje 497 zarobljenika" u Zvorniku.
Tijekom prvostupanjskog suđenja i rasprave o žalbama, branioci Stanišića i Župljanina negirali su da je takav udruženi zločinački poduhvat postojao.
Suđenje Stanišiću i Župljaninu u Haagu počelo je 14. rujna 2009. godine, a 27. ožujka 2013. izrečena im je prvostupanjska presuda.
Stanišić se u ožujku 2005. dobrovoljno predao Tribunalu, a do početka procesa i više puta tijekom suđenja bio je na privremenoj slobodi u Srbiji.