Kuna je otišla u povijest, potvrdilo se i u omiljenom šoping-centru pod vedrim nebom. Iako su neki zadržali i stare natpise radi lakšeg preračunavanja, uglavnom se dolazilo s eurima, a mnogi svjedoče kako se mogao zamijetiti i pad platežne moći kupaca. Poskupjelo je parkiranje na šoderu, a digli su i tarife za plac na sajmu, i to bez najave, žale se prodavači. Ipak, gužve ne manjka, a iz pečenjara se od ranog jutra širi miris kobase i kotlovine. Kava je platila danak zaokruživanja, ali gablec, srećom, nije.
Čekali smo dugo, gotovo pola sata. Kolona automobila protezala se od Mosta mladosti, Sajmišnom cestom do ulaza na Hrelić, svim Zagrepčanima omiljenog šoping-centra pod vedrim nebom. Gužva je bila i na nasipu gdje su se šetači cjenkali s onima koji si ne mogu priuštiti ploču unutar sajmišta pa svoje blago prodaju uz Savu. Sunce izlazi, magla se raščistila i svanulo je jutro prvog dana bez dvojnog opticaja. Kuna je u nedjelju otišla u povijest svuda pa tako i na Hreliću.
Nadam se boljoj zaradi
Na kućici za naplatu parkinga prvi šok. Mjesto na šoderu pokraj sajma više ne stoji deset kuna, već dva eura, što je porast od 50 posto.
– Gdje ste kupili novčanik? Baš je dobar – zafrkavamo studenta koji radi na naplati. Oko pasa je zavezao futrolu sa spremnikom za kovani novac. Sliči nam na šaržer. Umjesto metaka, kovanice eura i centi u svim veličinama. Kune, kaže, ne prima više, od danas isključivo euri.
Čini se da su Zagrepčani od krize, inflacije, besramnog zaokruživanja i drugih nepoštenih praksi kojima svjedočimo posljednjih dana utočište pronašli na sajmu podno jakuševačkog brda nad kojim su tog jutra kružila nepregledna jata riječnih galebova. Unatoč blatu i hladnijem vremenu, gužva je bila veća nego u nedjelju prije tri mjeseca, kada smo posljednji put posjetili tržnicu da izvidimo kako se priprema za dolazak nove valute. Tada cijene u eurima nije iskazivao gotovo nitko, a nije postojao ni konsenzus oko toga kakve će biti nakon prelaska. Istaknutih cijena nije bilo previše ni sad. Neki prodavači još su zadržali natpise u kunama kako bi olakšali preračunavanje i kupnju, drugi su istakli cijene u eurima, no većina ih nije imala.
Pečenjare su, kao i svake nedjelje, već od ranog jutra mirisale na kobase i kotlovinu, a pronalazak mjesta u grijanim dijelovima bilo je nalik dobitku na lotu. Unutra pak novo iznenađenje. Kavu s mlijekom na Hreliću početkom listopada platili smo osam kuna. Sada stoji devet, odnosno 1,20 eura. Cijene klope, srećom, nisu se mijenjale i zaokružene su za cent, dva u odnosu na listopad. Kobasica u hot-dog varijanti košta 15 kuna, odnosno dva eura, par kobasica 30 kuna, što iznosi četiri eura, a porcija velikih ćevapa 35 kuna ili 4,65 eura...
– Primate li kune? – provjeravamo kod šankerice.
– Ne. Nema više kuna, samo euri – odgovara i ona.
Na ostatku tržnice ponegdje se još progleda kupcima kroz prste, no svi su se, primjećujemo, uspješno prebacili na euro. Potvrđuju nam to i prodavači.
– Ide super. Imam robe za pedeset centi, jedan euro, akcije tri za dva eura... Ljudi kupuju, a čini mi se i da ću zaraditi više nego prije – kaže Branko iz Dubrave, prodavač s dugogodišnjim iskustvom rada na Hreliću. Dolaskom eura, smatra on, više će profitirati oni koji prodaju skuplje stvari, ali ni onima sa sitnicama neće biti loše.
– A kaj da radimo kad je sve oko nas poskupilo? Moramo i mi od nečega živjeti – mudruje on. Kune, kaže, više ne prima. Primao ih je još u srijedu pa doma i dalje ima raznovrsnih kovanica koje nikako da ode promijeniti i ne želi da mu se hrpa povećava. Njegova susjeda Marija ima drukčiju poslovnu politiku.
– Ma primam i kune. Dvoje-troje kupaca platilo mi je u staroj valuti. Promijenit ću ih u pošti ili Fini, ionako ih mijenjaju do kraja godine – govori ona. Na dvije ploče prodaje nakit i kućne tričarije.
– Sve donesem kaj je višak, ionak skupljamo to kak' hrčki i onda se sam praši – smije se Marija. Cijene, kaže, nije dizala ni zaokruživala.
– Prstenje sam prodavala za deset kuna. Sada su 1,33, izračunala sam točno, ali vidim da su mnogi ono kaj je prije koštalo pet kuna digli na jedan euro – kaže.
Doista, na mnogim hrpama različite odjeće gdje je nekoć pisalo sve za pet kuna uočavamo natpis sve po jedan euro. Drugdje je dvostruko jeftinije, sve za 50 centi pa za taj iznos možete kupiti tenisku lopticu, kompakt-disk domaćih i stranih izvođača za koje nikad niste čuli, platnenu torbu...
– Akcija, akcijaaa, sve po dvadeset centi, sve po dvadeset – začujemo poziv na najpovoljniji šoping. Kod markantnog prodavača koji je htio ostati anoniman za taj smiješan iznos možete kupiti maskice za mobitel, rabljene češljeve, bilježnice... Pedeset centa više stajat će vas grickalice za nokte, dva upaljača platit ćete također 70 centi, a na štandu nudi sve, od utičnica do erotskih pomagala.
– Dobro ide kad su akcije, a ljudi su kune zaboravili. Samo je jedan kupac od njih 200 htio platiti u kunama, ali njih više ne primamo. Problem su nam te silne eurokovanice pa sam nabavio poseban novčanik – govori on pokazujući nam lisnicu kakvu smo već vidjeli na naplati parkinga.
Robu po nižim cijenama nego prije eura nudi i Božica.
– Sve sam snizila, da prije prodam pa kući. Još mi nije sjeo euro pa preračunavam u glavi, mučim se... Kune više ne primam, kam bum s njima? – domeće ona.
Utrškom je nezadovoljna Ana. Na svojoj ploči nudi brendiranu robu koju njezine modno osviještene kćeri više ne nose.
– Lošije je. Kada kažem da vesta stoji pet eura, teško se hvataju za novčanik. Osjeća se pad kupovne moći, i te kako! Sajam je poskupio, robe je manje, pogotovo kvalitetne – žali se Ana, koja na Hrelić dolazi već tridesetak godina. A promijenili su se i kupci, domeće.
– Nitko se više ne zna cjenkati! Kada kažem početnu cijenu, okrenu se i odu – razočarano će ona.
Uvijek se možete cjenkati
Isto primjećuje veseli dvojac iz susjedne nam BiH. U šali su nam se predstavili kao Mirko Kodić i Safet Sušić, a zatekli smo ih usred akcije "sve za dva eura" koja je privikla tek ponekog kupca.
– Nitko ništa ne kupuje. Kao da su euri od zlata! Snizili smo cijene. Prije smo prodavali za 30 kuna bez problema, sad je sve dva eura i nitko ništa. Tu smo čitavo jutro, a zaradili smo osam eura – govore i pokazuju nam hrpu kovanica.
Uz parking, poskupjelo je i mjesto na sajmu, žale se prodavači, pa sada dvije ploče i pristup automobilom umjesto 250 koštaju 285 kuna, odnosno 38 eura. Poskupljenje je na snagu i stupilo s 1. siječnja, bez prethodne najave. A više cijene primjećuju i kupci.
– Najviše me nervira to što je poskupio parking. Naišao sam i na one koji su bezobrazno digli cijene, ali mislim da će ih uskoro sniziti kad osjete pad prometa. Kod nekih je i jeftinije, a uvijek se možete cjenkati – kaže Ivan. Iskusni je jakuševački šopingholičar, a sad je došao kupiti kutije i potrepštine za domaćinstvo. Na poskupljenje se žali i studentica Martina.
– Vestu koja je prije eura koštala maksimalno deset kuna sada nude za pet eura. Nije to više za moj studentski džep, ali volim Hrelić pa ću i dalje dolaziti – zaključuje.
*photo&video: Željko Hladika/PIXSELL