Odlaze li Hrvati ponovno u šoping u Trst? Pitanje je ipak pogrešno postavljeno, barem kada je riječ o građanima koji žive u zapadnijim dijelovima zemlje, u Rijeci, na Kvarneru i u Istri. Riječani i Istrani, naime, nikad nisu prestali odlaziti u Trst, često zbog šopinga, ali i ne samo šopinga. Naime, nekoć se u Trst odlazilo primarno zbog šopinga, pogotovo povoljnijeg i atraktivnijeg izbora odjeće i obuće, ali i to se s vremenom promijenilo, pogotovo nakon dolaska svih mogućih modnih brendova i trgovinskih lanaca u Hrvatsku, iako i nakon toga kupnja odjeće u Trstu nije izgubila svu svoju draž, pogotovo zato što Trst već dugo nije sinonim za prodaju jeftine odjeće.
Nekad se, dakle, u Trst išlo zbog odjeće, ali u posljednje vrijeme Hrvati odlaze u Trst zbog jeftinijih osnovnih životnih namirnica, što nedvojbeno potvrđuje da Hrvatska definitivno postaje preskupa za svoje građane, a to je jedna od najporaznijih činjenica hrvatske tranzicije. Martina Vidali iz Bazovice na istočnom ulazu u Trst (Bazovica je poznata po zloglasnoj fojbi kod koje se svake godine u veljači održava najveća komemoracija u povodu talijanskog Dana sjećanja na žrtve fojbi i egzodusa) kaže nam da u posljednje vrijeme primjećuje da u njezinu trgovinu ponovno svraća sve više Hrvata. Gospođa Vidali ima odličan uvid jer već najmanje 20 godina vodi trgovinu Crai u Bazovici, koja je na glasu po odličnoj mortadeli, dobrom izboru maslinovih ulja i sireva. Hrvati su, kako nam je kazala, prije u pravilu dolazili "po sve", dok sad dolaze ciljano, zbog određenih proizvoda, i to u posljednje vrijeme najčešće u obližnje diskonte, gdje je ipak nešto jeftinije. "Današnji kupci su pažljiviji pri kupnji nego prije", objašnjava nam ova iskusna trgovkinja.
Drugim riječima, Hrvati u Italiju sada odlaze po proizvode koji su tamo povoljniji nego u Hrvatskoj. A takvih je u najpoznatijim trgovinama i supermarketima u Trstu puno, premda isto tako ima i puno proizvoda koji su u Italiji skuplji, ponekad i znatno, nego u Hrvatskoj. U poznatom supermarketu Pam kod željezničkog kolodvora voće i povrće je uglavnom skuplje nego u hrvatskim trgovinama, baš kao i meso, ali su zato maslinova ulja znatno jeftinija, zatim mozzarella, parmezan i tjestenina. U Hrvatskoj neopravdano favorizirana Barilla u Pamu se prodaje, primjerice, za 88 centi za pola kilograma, dok je kvalitetnija tjestenina Rummo u Pamu 1,40 eura. U obližnjem supermarketu COOP Barilla košta samo 75 centi, a tjestenina Rummo 1,45 centi, dok su izvrsni istarski fuži Klara Marić u Pamu 4,60 eura, slično kao i u Hrvatskoj.
Međutim, ono što odmah upada u oči u supermarketima u Trstu nisu samo povoljnije cijene nego neusporedivo veći i kvalitetniji izbor, kao da smo još u osamdesetima i devedesetima, prije invazije velikih trgovačkih lanaca na Hrvatsku. To se pogotovo odnosi na tjesteninu, sireve, suhomesnate proizvode, rižu i osobito brašno. Poznato je, naime, da su Talijani majstori kada je riječ pekarskim proizvodima, a police s brašnom u tršćanskim supermarketima, zahvaljujući opskrbljenosti izvrsnim visokoproteinskim brašnima, pravi su raj za sve ljubitelje kruha od kiselog tijesta ili pizze, kako ponudom tako i cijenom.
Pa ipak, nije sve u Trstu bolje nego u Hrvatskoj. Glavna tržnica, Mercato, izgleda otužno u usporedbi s tržnicama u našim gradovima, unatoč visokim cijenama, koje su uglavnom ipak nešto niže od onih u Trstu. Ponuda na ribarnici u sklopu tržnice nešto je bolja, premda je nekadašnja tršćanska ribarnica, jedna od najljepših na Mediteranu, u međuvremenu prenamijenjena u ekskluzivni izložbeni prostor koji se sada zove Salone degli Incanti.
Kada je riječ o odjeći, legendarni Coin i Upim još se drže, premda Coin i danas izgleda slično kao što je izgledao prije 20 ili 30 godina, dok je Upim obnovljen. U blizini su atraktivnije robne kuće poput Zare i H&M-a, ali centar Trsta prepun je i drugih novootvorenih modnih trgovina.
Trst je mnogim Hrvatima odavno postao atraktivna destinacija za jednodnevni izlet, koji može uključivati i šoping, ali ne mora. Trst je od Rijeke udaljen samo oko 70 kilometara, Ljubljane 100 kilometara, a Zagreba 150, tako da mnogim Riječanima predstavlja lagan izbor, pogotovo kada se ima na umu što Trst nudi svojim brojnim posjetiteljima. Premda Rijeku i Trst još uvijek izravno povezuje samo stara cesta, s brojnim ograničenjima brzine (Slovenci, za razliku od Hrvata i Talijana, nikad nisu izgradili svoju dionicu autoceste Trst – Rijeka kako je to bilo propisano Osimskim sporazumima), to u vrijeme opće skupoće ima i svojih prednosti s obzirom na to da za tu cestu ne treba izdvojiti 20 eura za najjeftiniju slovensku vinjetu.
Espresso jeftiniji nego u Hrvatskoj
Trst je Riječanima i Istranima, zahvaljujući geografiji, uvijek bio nadohvat ruke, što su oni uvijek i koristili. Zbog toga se iz Rijeke i Pule u Trst godinama redovito odlazilo, ponekad samo na kavu (Trst je svjetska prijestolnica kave i ondje ćete teško popiti lošu kavu, i to najčešće po povoljnijoj cijeni nego u Rijeci ili Zagrebu), ili na koncerte, izložbe ili izlete. To je uvijek bio lijep grad, a posljednjih godina postao je još ljepši, uređeniji i atraktivniji, s puno pješačkih zona i brojnim lokacijama koje se isplati posjetiti. U usporedbi s našim gradovima, pa i onim najvećim, Trst izgleda neodoljivo živahno i vitalno, iako i on, kao i većina naših gradova, muku muči sa starenjem stanovništva. Turizam očito nije upropastio Trst, kao što se to dogodilo brojnim hrvatskim gradovima na obali, niti je spriječio njegove stanovnike da uživaju u svom gradu, što se može vidjeti na svakom koraku. Nekadašnji znameniti Ponte Rosso, na koji se odlazilo zbog jeftinog šopinga, danas je mjesto uživanja u šalici izvrsnog espressa, aperitivu ili brzom obroku, a sve uz neodoljivi talijanski štih.
U blizini je, prema Trgu burze, i legendarni buffet Pepi, koji je koncem 19. stoljeća osnovao Slovenac Pepi Klajsnic (Slovenci i slovenski jezik i danas su snažno prisutni u Trstu), u kojem jednostavno morate probati specijalitete od suhog mesa po izuzetno normalnim cijenama. Na jednom od mostova iznad kanala na Ponte Rossu je i kip Jamesa Joycea, koji je svoje tršćanske dane provodio i u nedalekoj prekrasnoj kavani San Marco, otvorenoj 1914. u secesionističkom stilu. San Marco je i danas otvoren, i to u svom povijesnom obliku, premda ta prekrasna kavana, u kojoj se može osjetiti vrijeme kada je Trst bio dio Austrijskog Carstva, zbog svoje prebogate povijesti zasigurno zaslužuje zaseban prikaz.