Jučer smo proslavili u Crkvi svetkovinu Svi svetih. Tu svetkovinu kršćani na istoku slave od 4. st. Nekadašnji poganski hram rimski Panteon darovao je car papi Bonifaciju IV. ( 608.-615.). Po Papinoj odluci kosti (relikvije) mučenika iz katakombi su prenošene u taj hram 13. svibnja 609. poslije Krista. Panteon je posvećen u crkvu Svih svetih mučenika. Osim mučenika u crkvi su se počeli štovati i sveci. Papa Grgur III. (731-741.) dao je sagraditi kapelicu Svih svetih u bazilici sv. Petra. Papa Grgur IV. (828.-844.) odredio je da se u Crkvi slavi spomen svih svetih 1. studenoga.
Danas slavimo spomen svih vjernih mrtvih. Kršćani su preuzeli neke običaje od Grka i Rimljana i dali im kršćanski sadržaj. Grci i Rimljani su štovali svoje pokojnike treći, sedmi i četrdeseti dan od ukopa, te posebno na godišnjicu smrti. Veliki naglasak su stavljali na naricanje i gozbe. Kršćani su odbacili naricanje i gozbe. Benediktinska opatija u Burgundiji u Francuskoj bila je duhovno središte kršćana na zapadu u 11. st. U toj opatiji počeo se obilježavati godišnji spomen svih vjernih mrtvih 2. studenoga. Ubrzo se proširilo obilježavanje svih vjernih mrtvih na taj dan po cijeloj Crkvi. U Španjolskoj u 15. stoljeću nastao je običaj da svaki svećenik taj dan može slaviti tri svete mise. Papa Benedikt XV. dopustio je 1915. da svi svećenici u Crkvi mogu slaviti taj dan po tri svete mise.
Taj dan “Crkva prikazuje za pokojnike euharistijsku žrtvu Kristova vazma da bi, zbog uzajamna zajedništva svih Kristovih udova, ono što jednima isprosi duhovnu pomoć drugima donijelo utjehu nade”.
3. studenoga franjevci i franjevke slave spomen svih pokojnika franjevačkih redova.
Budući da je sutra nedjelja (trideset i prva kroz godinu) izostavit će se slavlje Spomena svih pokojnika franjevačkih redova.
Posebno ovih dana, vjerujem, svi koji zdravstveno možemo idemo na groblja. Groblja su posebna mjesta. Prvo dolazimo na grobove s nakanom da se pomolimo za naše, ali i sve pokojnike, te da im zapaljenom svijećom i cvijećem zahvalimo za sve što su učinili dobro bilo nama bilo svojoj sredini. Čovjek koji moli za svoje pokojne i koji im zna zahvaliti čini dobra djela koja ostavljaju dubok trag u njegovu životu.