Bosanski Šamac je općina na sjeveru Bosne i Hercegovine u kojoj je međunacionalna netrpeljivost svedena na minimum, nakon krvavih sukoba koju su BiH zadesili početkom '90-ih godina.
Vidjelo se to i tijekom dženaze i ukopa predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejmana Tihića, kada su na njegov posljednji ispraćaj, u harem Bijele džamije u centru grada, osim Bošnjaka došli i njegovi sugrađani drugih vjeroispovijesti, prije svega Srbi i Hrvati.
Upravo, o tom suživotu i zajedničkim naporima građana Bosanskog Šamca da svoju zajednicu urede po mjeri svakoga, govorio je i velečasni Josip Janjić, župnik u crkvi Srca Isusova u Bosanskom Šamcu, koji je došao da oda posljednji pozdrav svom, kako je rekao, velikom prijatelju Tihiću.
- Nema nam druge nego pomagati jedni druge. Samo tako nam može biti bolje svima – rekao je vlč. Janjić reporteru Patrie.
- Evo, baš ste me prekinuli u razmišljanju o danima koje sam provodio sa Tihićem. Dolazio ja barem jednom godišnje u našu crkvu, najčešće u lipnju, gdje bismo dugo razgovarali. On je bio istinski vjernik i kao takav on je duboko uvažavao nas, a mi njega. Zbog takvog njegovog i našeg nastupa i jedni i drugi smo mogli imati samo koristi.
Općina Šamac nalazi se na desnoj strani rijeke Save. Osim Save, kroz grad prolazi i rijeka Bosna, gdje joj je i ušće.
Teritorij općine Šamac je prije krvavih sukoba bio znatno veći, a naseljavalo ju je više od 30.000 stanovnika. Sada dio teritorija pripada općini Odžak i postdaytonskoj općini Domaljevac-Šamac.
Sam grad Bosanski Šamac je bio naseljen Bošnjacima (polovina stanovništva), te Hrvatima, Srbima i ostalima, dok su okolna sela bila nastanjena bosanskim Hrvatima i bosanskim Srbima.
Zbog blizine plovne Save, razvijene željezničke infrastrukture, zatim blizine Hrvatske, ali i izuzetno plodnog zemljišta, općina je bila ekonomski veoma razvijena. No, u sukobima su uništena mnoga postrojenja, kao i lošom postratnom privatizacijom.
Početkom 1992. godine Bošnjaci i Hrvati su protjerani sa svojih ognjišta, a na njihovo mjesto je, iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine, useljeno oko 7.000 bosanskih Srba. Danas se sve to ponovo mijenja na staro.
Osim Tihića, koji je prije devedesetih u ovom gradu bio poznati odvjetnik, u Bosanskom Šamcu rođen je i Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva nezavisne Bosne i Hercegovine, te Zoran Đinđić, bivši predsjednik Vlade Republike Srbije.
Predrag Marinković, jedan od lokalnih političara u Bosanskom Šamcu objasnio je za Patriu kako je situacija, kada je riječ o međunacionalnim odnosima u ovom mjestu sada toliko dobra da se više ni ne može sjetiti kada je izbio neki međunacionalni sukob između njegovih sugrađana.
Čak je i povratak raseljenih osoba u ovom mjestu bolji nego u odnosu na ostale općine u Republici Srpskoj. U sam grad vratilo se više od 90 posto prijeratnog bošnjačkog stanovništva. Tome je naviše doprinijela povoljnija ekonomska situacija ove općine u odnosu na neke druge. Iako su mnoge prijeratne tvornice porušene, ljudi novac zarađuju baveći se poljoprivredom, ali i kroz manje firme.
Upućeni kažu da je povoljnija ekonomska situacija u Bosanskom Šamcu upravo i dovela do toga da građani svih konfesija više razmišljaju o razvoju i napretku nego o međunacionalnim tenzijama.
- Baš o tom suživotu sam često razgovarao i s Tihićem. U kafić u koji ja dolazim, često je navraćao i on. Razgovarali bismo o svemu, a najviše o toj ljepoti međususjedskog pomaganja – kaže Marinković.
- Da je Tihić iskreno vjerovao u životu u Šamcu, najbolje potvrđuje to što se njegov sin s obitelji vratio da živi ovdje, njegova djeca ovdje idu u školu - rekao je Marinković, piše NAP.