Mara Tonka Devčić više se ne nalazi u grobnici na Novom Zorića Groblju u Grudama, gdje je pokopana pod imenom Ive Feisthammel rođ. Zorić.
Kako je priopćeno portalu Vecernji.ba, žena je premještena u četvrtak, a sve je obavljeno pod nadzorom stručnjaka, kako bi pokojnica mogla dostojanstveno i u miru biti pokopana u svome groblju.
Podsjetimo, ova priča je prije dva tjedna podigla BiH i Hrvatsku na noge. Naime, 10. travnja u KBC Split došle su Ivan Feisthammel Zorić i Mara Tonka Devčić. A onda im pogreškom netko zamjenjuje identitet, a stanje Mare Tonke se pogoršava, te ona umire 16. travnja. Međutim, kako su identiteti bili zamijenjeni, iz bolnice javljaju Ivinoj najbližoj rodbini, poznatom odvjetniku Tomislavu Zoriću koji živi i radi u Zagrebu da mu je tetka Iva preminula. Ožalošćeni nećak organizira sahranu u rodnoj Hercegovini, jer je želja tetke Ive bila da bude pokopana u rodnim Grudama, po katoličkim običajima zapadne Hercegovine. I sve je urađeno kako treba. Grudski župnik fra Stanko Pavlović s još sedam članova obitelji, jer u najgorim danima koronavirusa nije bilo okupljanja više osoba na jednom mjestu, održava sahranu.
Nitko ni ne sluti da će mjesec dana poslije Silvije Meštrović, ravnatelj KBC-a Split podnijeti ostavku jer je netko u njegovoj bolnici ponovno zamijenio identitete pošto ovaj slučaj nije prvi.
Tomislav Zorić, kada je čuo što je bilo, odmah je otišao do svoje tetke kojoj starački dom, da je nije udarilo auto prije tri godine, vjerojatno ne bi ni trebao.
I tako se ispostavilo da je tetka Iva još živa, oporavila se od upalnog procesa koji nije bio koronavirus kako se isprva nagađalo, te se vratila u dom. Mara Tonka Devčić iz Seget Vranjice, općina Seget kod Trogira, počivala je u Grudama proteklih mjesec dana, a sada je vraćena svom domu i pokopana u svoje župno groblje. Za nju se u Grudama mole 33 mise koje je Ivin nećak Tomislav Zorić platio za svoju tetku i nije tražio povrat novca nego da se mise izmole za pokojnicu Maru.
Nevjerojatna, filmska priča tako je dobila konačni epilog, a za tetku Ivu sada vrijedi ona kultna izreka Ive Gregurevića: Umro sam, al sam živ.