Portal Medjugorje-info objavio je još jedno svjedočanstvo o obraćenju u Međugorju. Ovoga puta riječ je o Tomasu koji pripovijeda kako su ga roditelji odgojili u vjeri Jehovinih svjedoka.
- Poznato mi je da su neki zbog ove sekte propali jer su iz očaja oduzeli sebi život. Živio sam u nemiru sa sobom i roditeljima. Naposljetku, bila mi je potrebna pomoć psihijatra. Ona je donijela samo privremeni uspjeh. Imao sam izvrsnog psihijatra. Ali nakon tri godine liječenja priznao mi je da je na kraju s terapijom, jer da se u meni konflikti još uvijek nisu razriješili. Bolovao sam tada od teške depresije i samoubilačkih misli. Netko mi je darovao knjigu o pozitivnom mišljenju, ozdravljenjima na temelju vjere. Bila je moj tračak nade. Dovela me do Biblije. Jednoga sam dana našao prospekt o knjizi o ukazanjima u Međugorju. Naručio sam je istog trena. Dok sam je čitao, osjećao sam snažnu čežnju da tamo odem. Osam tjedana poslije posjetio sam ga. Tu sam našao ljude koji su se s velikom ljubavlju zauzeli za mene. Osjećao sam se sigurnim i doživio duboki mir srca. Ljubav koju su mi pružali, crpili su iz svoje vjere. To je bilo upravo ono što sam cijeli svoj život tražio. Međugorje je milosno mjesto gdje se na poseban način osjeća Božja blizina i nazočnost Isusove Majke. Ono je umnogome pridonijelo mome obraćenju. U Međugorju sam napokon dobio odgovor na pitanja o Bibliji. U meni se probudila želja da se krstim. Katolička vjera za mene je veliki dar i nezaslužena milost. Osjećam duboku zahvalnost za taj milosni dar. Pokušavam živjeti Gospine poruke koje nam daje u Međugorju. Kad naiđu problemi, počinjem moliti i poteškoće nestanu. Sretan sam što sam našao put u Međugorje i što mi je Gospa pomogla da postanem član Katoličke crkve. Kad se sjetim kakav mi je život bio prije obraćenja, pitam se što bi bilo od mene da nisam u ovom milosnom mjestu pronašao spas. Međugorje je za mene bilo zadnji spas - posvjedočio je Tomas.