Nakon kratke i teške bolesti u Bihaću je u šezdest i drugoj godini života preminuo Mirza Sadiković, višegodišnji krajiški novinar i publicist. Jedno vrijeme bio je i dopisnik Večernjeg lista Zagreb. Mirza Sadiković je rođen 1957. godine u Srebrenici, samo administrativno. Međutim, stjecajem tadašnjih okolnosti smješten je u Cazin, gdje je odrastao i kojem je kao zavičaju ostao vjeran cijelog života. U Sarajevu je završio studij hrvatsko-srpskoga jezika i južnoslavenskih književnosti. Skoro cijeli radni vijek je proveo u novinarstvu, i to od listova “Male novine” i “Krajina” do “Oslobođenja” i “Večernjeg lista”, zatim u Radio-Cazinu, RTV Bihaću, RTV Sarajevu te u RTV BiH u kojoj je proveo najveći dio novinarskog rada. Pisao je i objavljivao u mnogim regionalnim listovima i časopisima. Osim novinarstva, bavio se publicistikom i književnošću. Objavio je roman “Tomašica – vjetar tišine”. Nakon umirovljenja jedno vrijeme proveo je i kao suradnik Radio-televizije Unsko-sanskog kantona. Objavljivao je u više regionalnih listova, publikacija i časopisa. Poseban ton u njegovom novinarsko-publicističkom zanimanju je ratna tematika i dokumentaristika rata u Bosni i Hercegovini. Dobitnik je novinarske nagrade „Srđan Aleksić“ i Povelje Grada Bihaća „26. februar“ za izuzetna ostvarenja i postignute rezultate u oblasti novinarstava u ratnom i poslijeratnom razdoblju, a osobito za nesebičan doprinos na očuvanju i razvoju društveno odgovornog novinarstva i promociju ljudskih prava te istinskih vrijednosti humanizma. Cijela obitelj Sadiković ostala je vjerna novinarskoj profesiji kojom se godinama časno bave njegova supruga Mujesira, sin Muhamed i kćerka Azra. Obitelj, krajiško novinarstvo, kolege i prijatelji ostali su bez supruga i oca, velikog čovjeka, novinara i kroničara jednoga vremena kojega će se s tugom ali i s ponosom trajno sjećati. Termin dženaze i okopa Mirze Sadikovića, bit će objavljeni naknadno.