Teško je usporediti život u BiH i ovdje. Istina, i kod nas je život težak, ali u usporedbi s ovim ljudima, mi u BiH živimo super. Ljudi u Africi su sretni ako imaju jedan obrok dnevno.
Stekla prijatelje
Prosječna plaća je oko 50 eura i sretan je onaj tko radi”, počinje svoju priču Dražana Perković, tajnica udruge “Kap ljubavi” iz Tomislavgrada. Kaže kako većina stanovništva živi od prodaje rajčica i kukuruza. “Ako je suša i ne padne kiša, tada nastaje problem. Nema hrane i ljudi dolaze u tešku situaciju i, nažalost, umiru od gladi. Nedavno sam u razgovoru s tetom iz sirotišta Louis (koju inače zovu Mama Franco, po imenu prvorođenog sina) saznala da je već situacija teška i u nekim dijelovima ljudi umiru od gladi”, kaže Dražana.
Ovo joj je drugi put da boravi u Africi, Keniji, selu Subukia koje se nalazi na 1800 m nadmorske visine, a prvi put ga je posjetila 2012. Tada je tijekom 6 mjeseci rada upoznala kulturu, način života i sve poteškoće s kojima se susreće narod na Crnom kontinentu. Stekla je i brojne prijatelje koji su sa zebnjom čekali njezin povratak. Jednako iščekivanje za povratkom vladalo je i u Dražaninom srcu.
“Nažalost, ovaj put u Africi ostajem svega 2,5 mjeseci, jer i zbog posla i privatnih obveza ne mogu dulje izbivati iz BiH”, kaže ova plemenita Tomislavgrađanka. “Udrugu ‘Kap ljubavi’ vodi fra Jozo Radoš - Đoka i možda je upravo ona bila ta karika koja me potakla na posjet Africi, ne znam. Znam samo da je srce odlučilo i da razum s tim nije imao ništa! Ovaj, drugi put bilo je puno lakše otići jer sam znala kamo idem”, priča o razlozima odlaska u Afriku.
Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...