Zvirići su selo u jugoistočnom dijelu općine Ljubuški, na samoj granici s Hrvatskom. Tu se nalaze dva granična prijelaza - Zvirići - Prud prema Metkoviću i Bijača - Nova Sela na bosanskohercegovačkoj autocesti prema Pločama i hrvatskoj jadranskoj obali.
Priče o ‘malim’ ljudima
No, Zvirići su i jedno od najnaprednijih ljubuških sela, pa i šire u Hercegovini. Takav laskavi naslov i epitet stekli su i zaslužili zahvaljujući trudu, marljivosti i upornosti svojih ljudi, njihovu zajedničkom radu za opće dobro i ljubavi prema svom selu koje je u onoj državi bilo siromašno i zapostavljeno. Bilo je to tipično hercegovačko selo u kršu, sa slabom seoskom infrastrukturom i skromnim ukupnim uvjetima za život, iz kojeg su se ljudi iseljavali. Iseljavanje je bilo takvih razmjera da je danas nekoliko puta više Zvirićana diljem svijeta nego u Zvirićima. Međutim, koju godinu nakon rata Zvirićani su zasukali rukave i dali se na sređivanje i uređenje svoga sela, na izgradnju onog čega nema i što treba ljudima modernoga doba.
- Počeli smo 1998. godine s izgradnjom malonogometnoga igrališta na kojem se, uz ostalo, održavaju Zvirićke večeri, 2001. godine krenuli smo s vodovodom koji je podigao selo, 2004. uradili smo rasvjetu, 2006. izgradili Zvirićku kuću u kojoj se okupljaju naši mladi, tu uče, sviraju, vježbaju, tu održavamo sastanke Zvirićke hrvatske zajednice, 2007. je urađen trg na ulazu u selo koji smo nazvali Trg zvirićkih dobrotvora i tako ga želimo darovati svima koji su nam pomogli.
Osim toga, već su četiri godine prošle od cjelovitog preuređenja i obnove crkve, izgradnje mrtvačnice, sanitarnih čvorova, uređenja parkirališta, crkvenog dvorišta, staze prema crkvi, spomenika, što je stajalo više od 300.000 maraka. Isto tako, uradili smo kilometre asfalta do sela i kroz selo, prekrasno travnato igralište sa svlačionicama za veliki nogomet, na čije su nam otvaranje prije dvije godine došli i odigrali utakmicu Vatreni iz 1998. na čelu s Marijem Stanićem, Nikom Kovačem, Robertom Kovačem, Zvonimirom Soldom, Goranom Vlaovićem, Borisom Živkovićem... Igralište nas je u konačnici stajalo oko 100.000 KM, a ukupno je u selo do sada uloženo više od dva milijuna maraka - iznosi i reda u dahu poslove i projekte Velimir Paponja, predsjednik Zvirićke hrvatske zajednice, alfa i omega svega što se organizira i radi, koji uživa povjerenje svojih sumještana.
Također, ljeti, početkom kolovoza Zvirićani, domaći i iseljeni, tradicionalno se okupljaju u svom selu na Zvirićkim večerima, a ove godine bila je 15. po redu. Uz druženje, jelo i zabavu, rekapitulira se što je od zadnje Zvirićke večeri urađeno i što će se do sljedeće uraditi. Ove godine podignut je spomenik za 40 stradalih Zvirićana u Drugom svjetskom ratu i poraću i jednog u Domovinskom ratu. Sastoji se od kamenih kvadara i kocki s imenima poginulih, osmislio ga je mladi domaći umjetnik Jure Paponja, a financirala Općina Ljubuški u iznosu od 8000 KM. Uređeno je crkveno dvorište, porušeni stari zidovi i urađeni novi, za što je novac u iznosu od 15.000 KM dao Zvirićanin Mladen Jurković Šubić koji živi u Americi. Mladen je veliki darovatelj svome selu - do sada je dao za različite radove više od 100.000 maraka.
- Živim u državi Michigan u glavnom gradu Lansingu. Emigrirao sam na Zapad 1963. godine. Ovdje u Zvirićima napravio sam kuću prije desetak godina, a živim malo u Michiganu, malo u Floridi, malo ovdje. Ove godine sam u Zvirićima proveo tri i pol mjeseca. Bavio sam se građevinarstvom kao poduzetnik, sad sam u mirovini.
Za bolji život
U Zvirićima sam uvijek prisutan, ako ne fizički, onda duhom, lijepo mi je doći u selo i među ljude gdje sam se rodio - kaže Mladen. U godinu dana proširili su i seosku asfaltnu cestu na šest metara u dužini 1200 m, svaki zaselak dobio je asfalt, 80 posto je financirala Općina, a Zvirićani Domagoj Jurković i Vinko Jurković dali su po 6000 KM. Domagoj živi u Ljubuškom, u Zvirićima ima plantažu smilja od 110 duluma i destileriju, Vinko živi u Gabela Polju, u Zvirićima je napravio veliku prekrasnu kuću vilu “Marija”, u koju je od ove godine počeo primati goste. - Dobro smo upotpunili i napravili od onoga što nam treba i što smo planirali, ali nećemo stati, o daljnjim projektima ćemo se dogovarati u našoj Zvirićkoj hrvatskoj zajednici. Selo veže naše ljude, svake godine dolaze, vesele se. Iseljenih i njihovih potomaka je puno, a ovdje nas stalno živi oko 200.
Napravljeno je dvadesetak kuća ljudi koji dođu ljeti, a dvije-tri kuće napravile su mlade obitelji koje su ostale ovdje i neće se seliti. Velika promjena nastala je prolaskom autoceste i, sve u svemu, selo je puno drukčije nego što je bilo 1998. godine kad smo počeli - zaključuje Velimir Paponja.