Veliki broj djece svakodnevno uz mobilne telefone provede po dva i pol sata, te uz televiziju i do sat i pol, dok je mali broj roditelja svjestan negativnog utjecaja medija, rečeno je tijekom online prezentacije pod nazivom Medijske navike djece i stavovi roditelja u Bosni i Hercegovini 2020. godine – Kako do sigurnijeg i poticajnijeg medijskog okruženja”, na kojoj su predstavljeni rezultati istraživanja javnog mnijenja na prostoru cijele BiH.
Tijekom istraživanja prikupljeni su i analizirani podaci o tome kako djeca pristupaju medijima, koje sadržaje prate, te koliko vremena provode uz medije.
Istraživanje je pružilo uvid u medijske navike djece, ponašanje roditelja i nadzor djece, stavove djece i roditelja u vezi s upotrebom medija i Informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT), kao i informacije potrebne za daljnji razvoj medijskog regulatornog okvira te jačanju medijske i informacione pismenosti djece i roditelja u BiH.
Snježana Hasanagić, direktorica Custom Concepta, agencije za ispitivanje javnog mnijenja, istraživanje tržišta i konzalting, kazala je da djeca u BiH imaju na raspolaganju veliki broj informacijsko-komunikacijskih uređaja, te da frekventnost i dužina korištenja ovise od uzrasta djeteta.
U istraživanju je navedeno da podaci dobiveni od djece pokazuju da, tijekom uobičajenog radnog dana, kada su prva smjena u školi i kada nije online nastava, prosječno uz mobilni telefon provedu dva i pol sata, televizijski program gledaju u prosjeku sat i pol, a igrice igraju sat i 16 minuta.
Hasanagić je navela da stariji uzrast vrijeme pretežno provodi na društvenim mrežama, stranicama ili aplikacijama za razmjenu poruka i igrajući igrice, a mlađi uzrast gledajući televiziju.
Čitanje knjiga, slikovnica, stripova, novina i časopisa izrazito je rijetko zastupljeno, ali, kako je rečeno, “u skladu s novim trendovima”.
“Nama su bile iznanađujuće niske, ali očito su u skladu s novim trendovima. Tako da mi imamo osam posto, reklo bi se, nijedno cijelo dijete, nijedno od desetero djece koje svakodnevno čita knjige ili slikovnice. Dok je čitanje novina i časopisa još rjeđe”, kazala je Hasanagić.
Također, prezentirani su podaci o pravilima za korištenje medija, na koji način roditelji vrše nadzor, te kako procjenjuju svoje znanje o medijima i iz kojih izvora uče o njima.
Kako je rečeno, roditelji najviše ističu pozitivne utjecaje korištenja medija i drugih ekrana digitalnih uređaja, dok je negativnog utjecaja svjestan mali broj roditelja.
“Svaki peti roditelj strahuje od negativnog utjecaja na fizičku dobrobit djeteta, tek svaki deseti strahuje da bi korištenje medija i drugih ekrana moglo imati određen negativni utjecaj na psihičku dobrobit djeteta i na njegov moralni razvoj”, kazala je Hasanagić.
Lea Čengić iz Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) BiH rekla je da je samo izvješće mnogo detaljnije od ove prezentacije, te se nadaju da će naći svoju primjenu kod različitih institucija i organizacija koje se bave odnosom djece i medija.
“Ono što mene posebno brine jeste podatak da je svako treće dijete na televiziji – koja se smatra veoma reguliranim medijem – gledalo nešto što ga je uznemirilo, uplašilo, što misli da nije trebalo vidjeti. Isto tako, podatak da jedna četvrtina adolescenata smatra da 24 sata koristi medije i digitalne tehnologije”, kazala je Čengić.
Nineta Popović, voditeljica odjela za komunikacije Fonda Ujedinjenih naroda za djecu (UNICEF) BiH, istaknula je kako je vaoma važno nastaviti rad na medijskom i digitalnom opismenjavanju djece i roditelja.
Navedeno je kako ni djeca ni roditelji nemaju dovoljno podrške usmjerene na povećanje znanja o sigurnom korištenju medija i informacijsko-komunikacijskih tehnologija, posebno ne institucionalne, a rezultat toga je da obje skupine smatraju da znaju dovoljno o ovoj temi, a dobiveni rezultati pokazuju upravo suprotno.