Tradiciju svojih prethodnika iz OŠ fra Ilije Starčevića Tolisa, prve osnovne škole u BiH, nastavili su učenici 9.a razreda i humanitarnim akcijama redovito pomažu osobama u potrebi.
Podijelili radost
Njihova pomoć, kažu, ne ogleda se samo u paketima namirnica i raznih potrepština, nego i u posjetima kako bi starijim osobama uljepšali dane, popričali i s njima podijelili radost. Svjedočili smo susretu u kojem su toliški osnovci Magdalena, Ivona, Corona, Matea, Marko i Robert posjetili baku Anku Mikić, 65-godišnju slavljenicu, koja je nedavno postala i prabaka.
- S njom smo proveli nezaboravnih 90 minuta koje su tako brzo proletjele kao da smo satima skupa sjedili.
Bilo je dirljivo slušati priče iz njezina djetinjstva, a koje i nama mogu biti korisne. Ideju, ujedno i zadatak za vjeronauk, dobili smo od fra Perice Martinovića i njemu smo također zahvalni što nas je potaknuo da na lijep i poseban način iskoristimo barem djelić školskog raspusta - kazala je Ivona Živković.
- Skuhala nam je čaj, počastila kolačima i puno pričala o sebi i davnim vremenima. Udala se sa 17 godina, što je, kaže, u njezino vrijeme bilo normalno. Nije bilo izlazaka, tek šetnja nedjeljom do crkve i u mjesni dom, ali bez mobitela kao sada.
Kazala je kako redovito ustaje u šest sati, moli se Bogu, uspije naložiti vatru i nahraniti zečeve iako je ljetos ostala bez dva prsta čisteći kosilicu za travu - navodi Magdalena.
Ističe kako će druženje s bakom Ankom doista svi pamtiti, posebno njezin osmijeh koji su uspjeli izmamiti.
- Razgovarali smo i slušali njezina sjećanja, ali pritom mobitel nitko nije uzimao u ruke, što smatramo velikim uspjehom u ideji minimalnog korištenja društvenih mreža tijekom školskog raspusta - kroz osmijeh govori Magdalena Mišković te naglašava kako ih ovakvi trenuci duhovno ispunjavaju pa će ubrzo ponoviti druženje, ali s nekom drugom starijom osobom.
Obradovala se
Na ispraćaju je baka Anka zahvalila osnovcima Magdaleni, Ivoni, Coroni, Matei, Marku i Robertu na posjetu i prigodnom daru i svima podijelila po čokoladu uz poziv da dođu ponovno.
– Ponekad su riječi i osmijesi puno vrjedniji od bilo kakva dara. Imam dvije kćeri i sina Iliju, troje unučadi i jednu praunuku, koji su mi najveća radost, ali moram biti iskrena, djeca su me iznenadila, obradovala i unijela novu toplinu u moj dom. Bili su jako dobri, pričljivi i puno stvari ih je zanimalo. Osobito su bili oduševljeni fotografijom moje svekrve s njezine prve pričesti, starom oko sto godina - kaže nam, odnedavno prabaka, Tolišanka Anka. •