Svatko se toj situaciji prilagodio najbolje kako je znao i dolaskom ljetnih mjeseci velik broj ljudi gajio je nadu da je sve to iza nas. No kako se o virusu još uvijek ne zna dovoljno (bar ne koliko o nekim drugim virusima), kako putem medija i odgovornih osoba često dobivamo kontradiktorne informacije i kako vlada jedno stanje neizvjesnosti, mnogi strahuju od drugog djela godine kada su respiratorne infekcije same po sebi češće. Kako se nositi s cijelom ovom, nama prilično novom i nepoznatom situacijom?
Emocije postoje s razlogom
Prije svega treba napomenuti da sve naše emocije postoje s razlogom. Iako možda nisu sve ugodne, svaka od njih je potrebna kako bi nam dala povratnu informaciju o tome što se događa i sukladno tome potakla nas na reakciju. Primjerice, ako je netko prema nama bezobrazan mi ćemo se naljutiti. Ljutnja nije ugodna emocija no daje nam informaciju da se netko nije dobro ponio prema nama a u isto vrijeme je tu i da onom drugom da do znanja da treba promijeniti svoje ponašanje.
Slično je i kada se radi o strahu. Iako nije ugodan, strah služi da bi nas na neki način obranio od potencijalne prijetnje. Vezano uz situaciju s koronavirusom, strah od zaraze nas je potaknuo da se čuvamo, da nosimo maske, izbjegavamo bliske kontakte i slično. Osoba koja se nimalo ne boji (bilo za sebe ili svoje bližnje kojima bi potencijalno mogla prenijeti virus), vrlo vjerojatno se neće tako ponašati. Dakle, strah ima svoju funkciju i ona je prije svega zaštitna. Ako se kod vas javi strah koji uzrokuje da se ponašate odgovorno prema sebi i drugima, tada je on normalan i na neki način poželjan.
Kada strah postaje loš?
Ako vas pak strah od zaraze paralizira i utječe na vas da ne možete izaći iz kuće, da grozničavo gledate ljude oko sebe koji vam nisu ni blizu i razmišljate tko je od njih bolestan, ako imate noćne more da će se nešto loše dogoditi vama ili vašim bližnjima – tada strah više nije strah već panika.
Kada strah prestane biti emocija koja vas poziva na oprez i postaje ograničavajući faktor u vašem životu, onda znači da je vrijeme da na njemu poradite i pretvorite ga u saveznika a ne u neprijatelja. Iz panike ne možete djelovati na način da racionalno procjenjujujete i donosite odluke vezao uz vas i vaš život. Iz panike možete donijeti odluke koje će se negativno odraziti na vas: primjerice, iz panike možete (svojevoljno) donijeti odluku da nećete dolaziti na posao dok traje kritično radoblje vezano uz koronavirus.
Iz panike se možete potpuno izolirati od drugih ljudi. Iz panike možete nagomilati zalihe hrane i zatvoriti se u stan. Iz panike možete stalno mjeriti temperaturu i pratiti svaki svoj udah i izdah. Zbog svega navedenog sami sebe ste ograničili, donijeli odluke koje vas možda mogu stajati otkaza a u svakom slučaju sigurno nisu dobre za vaše mentalno zdravlje. A u isto vrijeme vjerojatno se i dalje nećete osjećati sigurno. Zato je važno razlikovati paniku od straha i donošenje odluka iz panike i straha.
Kako si pomoći?
Prije svega ključno je da prepoznate iz čega idu vaše odluke i daljnji tijek misli: u redu je da na temelju provjerenih informacija razmišljate o budućim koracima i razmatrate svoje opcije. Primjerice, ako je broj ljudi zaraženih virusom jako visok, možda ćete se osjećati sigurnije da na posao idete automobilom umjesto da u javnom prijevozu pušete nekome za vrat. Ili ćete pitati kolegicu koja stanuje blizu vas da se povezete s njom. Možda ćete više voditi računa o higijeni ruku i paziti da se ne dodirujete nakon što ste dirali kvake, gumbe u liftu i slično. Sve ove odluke mogu ići iz straha da se ne zarazite vi ili vaši bližnji ali su usmjerene na akciju koja vas neće ograničiti ni paralizirati već će vas štititi. U ovoj situaciji je važno biti fleksibilan i prilagođavati svoje ponašanje ovisno o epidemiološkoj situaciji. Nekome možda ni to neće biti lako, no vjerujem da svatko ima resurse za adaptibilno ponašanje.
Što još može pomoći?
Prije svega bilo bi dobro da ograničite praćenje vijesti i da svoj fokus preusmjerite na mjesta gdje ćete dobiti provjerene a ne senzacionalističke informacije. Mediji žive od gledanosti a gledanost je veća ako donosi senzacije – nažalost, senzacije koje se tiču zaraze nisu uvijek dobre za gledatelje a posebno ne za one u panici. Nekada su takve da izostave pojedine informacije koje bi znatno utjecale na tu vijest koja više ne bi bilo senzacionalna da je informacija prenesena u cijelosti.
Na medije ne možete utjecati no možete utjecati na to na što ćete obraćati pozornost i koje medije pratiti. Ako imate nedoumice vezano uz svoje zdravlje ili zdravlje vaših bližnjih, najbolja opcija je da kontaktirate stručnjaka a ne prijateljicu koja je u istoj panici kao i vi. Stručnjaci znaju više nego susjeda s 1. kata koja je čula da „nam nešto taje i da je baš to što vi imate novi simptom“. Sada nije vrijeme da podliježemo neprovjerenim pričama već se trebamo fokusirati na provjerene izvore i stručne osobe.
Blic savjeti
- Nemojte čitati i gledati senzacionalističke članke i emisije. Naslovi poput “Najgori dani u SAD-u”, „Dijete umrlo od koronavirusa jer ga nitko nije htio pogledati“ i slično samo potiču paniku te vam ne mogu donijeti ništa osim crnih misli
- Čitajte informacije iz službenih, ovlašenih izvora i objave renomiranih i priznatih znanstvenika
- Pratite situaciju u vašoj zemlji ili gradu, budite fleksibilni i prilagodite se novonastaloj situaciji kroz pridržavanje preporučenih mjera
- Održavajte osobnu higijenu, možda još odgovornije i savjesnije nego inače
- Učite higijeni i svoju djecu
- Izbjegavajte bliski fizički kontakt, posebno s ljudima koji spadaju u ugrožene skupine (stariji, s kroničnim bolestima, onkološkim pacijentima…)
- Ako osjećate da vas cijela situacija preplavljuje i da ste u panici, potražite stručnu pomoć (nju je moguće dobiti i putem Skype-a)