Gotovo nevjerojatno je bilo slušati najodgovornijeg čovjeka u FBiH s kojom lakoćom, poznavanjem složenih društvenih i ekonomskih pitanja govori o načinima njihova rješavanja. Premijer Fadil Novalić netipičan je menadžer - premijer, ali je, kako kaže u intervjuu za Večernji list BiH, naučio i taj zanat - političara.
Premijeru, ima li Federacija pravu, tehničku ili manjinsku vladu, hoćete li se zadržati na ovome mjestu do kraja mandata?
Da, svakako ćemo se zadržati. Jesmo li tehnička vlada ili u punom formatu, to ćemo tek vidjeti. S pravom mogu reći da smo sada bili vlada u punome smislu. O tome svjedoči veliki broj zakona, uredbi, odluka, pravilnika koje smo donijeli, ali i rezultati koji su postali očigledni, čak i onima koji ih pokušavaju izbrisati. No, sigurno je da ne mogu procijeniti što će biti u idućih godinu dana mandata. Činjenica je da koalicija ima određenih problema, ali to nije bilo bitno različito od dosadašnje situacije kada je bilo više ‘optičkih’ problema u medijima, ali, moram reći, da se to nije odražavalo na rad vlade. Mi smo svoje najvažnije reformske projekte bez problema provodili kroz sustav. Iznimka je jedino posljednji Zakon o MIO, i gotovo da se ne mogu sjetiti drugih važnih reformskih procesa koje nismo proveli. A u tehničkom smislu nije racionalno mijenjati sadašnju vladu, a postoje i tehnički problemi.
Na što mislite?
Eventualno razrješenje Vlade je povezano s vodstvom Federacije, predsjednika i dvoje dopredsjednika. Tamo imamo asimetriju jer je jedan predstavnik iz DF-a, koji predstavlja određenu opasnost, a s druge strane, imamo predstavnike HDZ-a BiH i SDA, bez čijih ruku nije moguće pokrenuti tu proceduru.
U proteklom razdoblju niste skrivali nezadovoljstvo ponašanjem zastupnika iz parlamentarne većine koji nisu dolazili na sjednice, zbog čega su padali važni zakoni. Hoćete li od stranačkih lidera tražiti discipliniranje zastupnika?
Mnogo puta sam to tražio. Dolazim iz realnog sektora gdje su obveze i vrijeme svetinja. Meni nikako nije jasno da netko ima određenu obvezu, imenovan je, ima najveći legitimitet u društvu i da uzima sebi za pravo ne doći dva, tri, pet puta ili, pak, nikako. Moram priznati da nisam uspio upoznati gospodina Mesihovića koji je prije bio ministar zdravstva. Skoro tri godine dolazim u Parlament, a on je zastupnik. Postoji određena nedisciplina koju mi, kao nižerangirani u hijerarhiji vlasti, ne možemo ispraviti. Ali sam od sva tri lidera vladajućih stranaka tražio da se zastupnici uozbilje i dolaze na sjednice parlamenta.
Vaša je vlada naslijedila veliki problem s Aluminijem, koji za ovu regiju ima veliki značaj. Danas ta kompanija posluje stabilno, ali su ostale velike obveze. Imate li plan za saniranje ove kompanije?
Samo naslijeđeni dug za struju je iznosio 196 milijuna maraka, te uz dugove prema dobavljačima cijeli se iznos popeo na 271 milijun maraka. Tada smo imali tekući mjesečni operativni gubitak, a danas imamo dobit, iako je, istina, mala. To je vrlo bitno. Tko god gleda poslovanje Aluminija, a s gospođom (Jelka) Milićević dolazimo iz gospodarstva, vidimo da je zarobljen između aluminija kao burzanske robe i cijene električne energije koja se također određuje na burzi. Nema ništa izazovnije nego se naći između burzanskih cijena jer ti iznosi međusobno ne korespondiraju vremenski. U tako kratkom roku u ovakvim kompanijama stvori se 50 milijuna maraka gubitka. Mi smo,međutim, intervenirali u cijeni električne energije s ulaskom Elektroprivrede BiH prvih pola godine, čime smo smanjili i izloženost EP HZ HB koja je ranije ponijela veliki teret i ugrozila samu sebe. Posebno u ovoj godini kada nema dobre hidrologije.
Je li moguće smanjiti druge ulazne parametre u Aluminiju, dokapitalizirati ga?
Mi smo razgovarali s ključnim dobavljačima. Prije svih s Glencoreom. Zatražili smo izmjenu stalnih i promjenljivih troškova u smislu povećanja prometa s 80.000 tona na maksimalnih, teorijskih 120.000 tona. I Glencore je pristao na povećanje izloženosti, umjesto dva mjeseca za naplatu produžiti plaćanje na tri mjeseca, što je za obrtni kapital u gospodarstvu jako važno. Aluminij je, u međuvremenu, krenuo obnavljati zaustavljene ćelije, a s povećanjem volumena smanjuju se stalni troškovi. Za definitivno rješenje problema, međutim, najvažnije je dokapitalizirati kompaniju. Aluminij ima ogroman značaj na ovome prostoru, ali i cijelom prostoru BiH. Imali smo više zainteresiranih kompanija i ušli smo u razgovore s poljskim partnerom koji bi trebao dokapitalizirati Aluminij, ostao bi manjinski vlasnik unošenjem 40 milijuna. S njima već razgovaramo godinu dana, oni koriste europske fondove, a mi očekujemo da oni otvore pogone ovdje gdje bi se obrađivao aluminij, a ne da izvoze trupce ili sirovi aluminij. Usporedo s time na idućoj sjednici vlade vjerujem da ćemo odobriti zajam od 4,5 milijuna maraka kako bi se ti problemi počeli rješavati. No, tek s dokapitaliziranjem možemo govoriti o zatvaranju rupe u tijekovima novca, kaže Novalić u kaže u intervjuu za Večernji list BiH.
Što je s dugovima, kako njih riješiti?
To se mora riješiti rezom, možda s novim zakonom o predstečajnim poravnanjem, koji ne znači stečaj, niti promjenu uprave. Neki koji su bili dobavljači Aluminija, morat će smanjiti svoja potraživanja.
Što i koliko vlada može na reformskom putu uraditi u idućih godinu dana, ako se zna da je predizborna kampanja već počela?
Reformski put je utvrđen kroz 61 mjeru i provodimo ga nekoliko godina. No, činjenica je da nijedna reforma, pa čak ni restrukturiranje poduzeća, ne može proći za četiri godine. Osobno sam restrukturirao više kompanija i pri tome želim reći da reforme ne mogu biti samo mandat ove vlade. Nećemo uspjeti sve uraditi, ali smo povukli najvažnije poteze, uz još nekoliko koje trebamo napraviti. Radi se o programu ‘tri puta tri’. Dakle, moraju proći najmanje tri reformska zakona, tri socijalna i tri infrastrukturne grupe koje bi poduprle ekonomski rast u BiH. Sada imamo organski rast od 3,2 posto, ali nama treba 5,5 ili 6 posto. Ta tri reformska zakona vezana su uz doprinose i dohotke. Oni su ključni za rješavanja sivih tijekova novca. Mi planiramo s istim obujmom oporezovati ukupna primanja, kao što je bilo do sada, ali pri tome želimo smanjiti mogućnost odljeva novca za zapošljavanje u sivoj zoni ekonomije. Uz to se planira uvesti oporezivanje dividende s 20 posto ili ugovora o djelu.
Što će biti sa Zakonom o MIO, braniteljima? Očekujete li njegovo usvajanje do kraja godine, ili barem do kraja mandata?
Moramo ga vratiti u igru jer o njegovu usvajanju ovise mirovine za 408.000 ljudi. A kada su u pitanju branitelji, trebamo donijeti zakon o reprezentativnosti i registru branitelja. Ta tri socijalna zakona moraju biti riješena kako bismo dulje razdoblje, od 5 do 15 godina, imali socijalni mir. Ne možemo graditi ekonomski rast u zoni socijalnih nemira. Uz to, uspjeli smo restrukturirati i 22 posrnula poduzeća. Sve osim Krivaje. Želim dodati i da radimo na tri infrastrukturna projekta, dvije termoelektrane koje su prošle sve procedure. Za njih će se zadužiti kompanije i oko toga nema problema. Među te projekte spada i izgradnja brzih cesta i autocesta koje umnogome ovise o trošarinama koje moramo povećati kako bismo ih mogli dalje graditi.
Što bi konkretno za umirovljenike značilo donošenje novoga zakona, prijeporan je koeficijent?
Mirovinski sustav nastao je od tri zakona, šest uredbi. Uglavnom, bilo je jedanaest kanala za ulazak u mirovinski sustav. Nastale su tri kategorije umirovljenika unutar jednoga sustava. Jedna je do 1998, druga od 1998. do 2009. i treća od toga razdoblja do danas. Oni koji su se umirovili do 1998. godine loše su prošli i njihove mirovine čine 42 posto plaće. Međutim, ista učiteljica koja je u mirovinu otišla 2002. godine, njezina mirovina iznosi 52%. A oni koji su otišli u mirovinu od 2009. imaju čak 80 posto od plaće. Problem je nastao jer bi s koeficijentom 14,3, po kojemu mirovine sada dobivaju oni koji su otišli u mirovinu nakon 2009. godine, Zavod MIO otišao u propast. U potpunoj ravnoteži bi Zavod MIO bio kada bismo imali koeficijent 12,6, ali to znači smanjenje mirovina za 118.000 ljudi. Zato smo se odlučili primijeniti hibridno rješenje te predlažemo koeficijent 13,6 koji malo oduzima od mirovina onima koji su otišli od 2009. u mirovinu, dodaje 10 posto onima koji su otišli u mirovinu do 1998., a ovima u sredini ostaje na istoj razini. To bi bilo pošteno. Idući korak, ukoliko bismo nastavili sadašnji ekonomski rast, imali bismo mogućnosti povećati mirovine za 10 posto tzv. srednjoj skupini, čime bismo u cijelosti balansirali sustav mirovina. No, s tim je povezano i pitanje ekonomskog rasta, trošarine i infrastrukturni radovi. Bez toga nećemo imati rasta BDP-a, a onda i mirovina s koeficijentom od 14,3. Realno, u gubitku bi bili policajci koji imaju beneficirani staž, kao i 699 umirovljenika koji sada imaju veće mirovine od plaća.
Premijeru, nedavno se iz oporbe moglo čuti kako ste na trošarinama za ceste ‘izvukli’ osam milijardi maraka. Zašto nemamo gotovu autocestu?
Ma ne razumiju oni zapravo što su pitali. Nisu isto trošarine, cestarine. Ni jedan fening cestarina nije otišao nigdje drugdje nego na račun Cesta ili Autocesta. A tako je prikupljeno i potrošeno 1,5 milijardi maraka u deset godina. Onda smo mi shvatili i da je naša pogreška što to ljudi ne znaju jer im ne pojašnjavamo gdje smo novac trošili.
Istaknuli ste da ste menadžer i sigurno niste klasični političar. Koliko to otežava vaše djelovanje u situaciji kada se stranački interesi i prioriteti ne podudaraju uvijek s programom koji, kao premijer, nastojite provoditi?
To mi je teško pitanje. Pogodili ste u središte problema. Moje najveće iznenađenje bavljenjem ovim poslom upravo je vezano uz to. Ja sam očekivao racionalnost jer dolazim iz kompanije u kojoj, ako toga nemate, ne možete idući mjesec podijeliti plaću. Ovdje, međutim, nije uvijek racionalnost glavna, nego percepcija, interesi. To je ono što nisam odmah naučio. Međutim, shvatio sam da neću uspjeti ako to ne naučim, morao sam, u međuvremenu, postati političar. To kažem teška srca. Jer je tehnika provođenja svega politika.
A je li vaša kolegica, dopremijerka Jelka Milićević postala političarka?
Malo ću se našaliti s time. Gospođa Milićević je Hercegovka, a Hercegovci se rode kao političari (smijeh). Gospođa Milićević je izvanredni čuvar naše financijske stabilnosti. A to najbolje potvrđuje činjenica da nakon 20 godina prvi put imamo dnevnu likvidnost proračuna. Zbog rasta ekonomije imamo bolje prihode. Prvi put imamo primarni suficit od 1950 milijardi prihoda, ali, istina je i da se netko drugi prije zadužio i mi se, nažalost, sa 712 milijuna maraka moramo kreditirati. Smanjili smo dug za 50 milijuna eura. Sada zaduženost nije 34,5, nego 31,6 posto. To je iza Švicarske drugi rezultat u Europi. No, svjesni smo i da su ranije obveze omča oko vrata.
Nedavno ste izjavili kako je za problem sive ekonomije “kriva” i dosadašnja politika u BiH jer poslodavci plaćaju visoke poreze, doprinose, parafiskalne namete, te ste najavili olakšavanje situacije poduzetnicima. Na koji način to planirate uraditi?
Postoje ciljevi koje je vlada zacrtala. Nekada su ti ciljevi suprotstavljeni ciljevima gospodarstvenika. Mi želimo, prije svega, postići ravnopravnost sviju. Imamo poduzeća koja zapošljavaju 3000 ljudi i koja isplaćuju primanja tako što 650 maraka dobivaju radnici kao neto plaću, nakon čega isplaćuju još 250 toplog obroka, što čini ukupan iznos plaće od 900 maraka. A onda imate jednog drugog gospodarstvenika koji također isplaćuje nešto više od 900 maraka, pri čemu isplaćuje 406 maraka minimalca i, primjerice, 538 maraka neoporezivih stavki. Te dvije kompanije nisu u ravnopravnom položaju, a rade zakonito. Posljedica takvog djelovanja je da onaj koji uplaćuje minimalac u mirovinski fond uplati 38.000 maraka, a izvuče 60.000. Na taj se način ugrožava mirovinski sustav. Njemu Federacija BiH mora namiriti razliku. Na taj način jedno poduzeće je konkurentnije od drugoga. Zato želimo to zaustaviti i ovdje želim reći da će odredbe zakona biti nepovoljne za poslodavce koji plaćaju minimalce, a bit će povoljne za one koji su isplaćivali veće plaće. Izmjenama ovoga zakona želimo demontirati zapošljavanje u sivoj zoni. Porez na dohodak je svugdje na svijetu stvar osobe, a sada se to plaća preko kompanija. Taj se iznos doživljava kao porez kompanija. Međutim, istina je da taj porez spada na svaku osobu. Sada ga stupnjujemo na iznos nula na plaće do 700 maraka, a od 700 do 1500 plaća se 20 posto samo za iznos iznad neoporezivog dijela. Na taj način pokazujemo i socijalnu osjetljivost. Radnik od 406 maraka sada plaća porez od 10 posto, kao i direktor Reiffeisen banke s plaćom od 10.000 eura. To nije pošteno, kaže Novalić u kaže u intervjuu za Večernji list BiH.
U Hrvatskoj je nastao ozbiljan problem kada su od plaćanja poreza oslobađane određene kategorije građana, jer je zbog toga došlo, doslovno, do propasti manjih općina u kojima su lošija primanja. Kako to premostiti u FBiH, hoće li propasti manje općine?
Mi u tome dijelu imamo usklađeni pristup. Naime, naš porez na dohodak u iznosu od 311 milijuna maraka 71,5 posto ide županijama, a ostatak ide općinama. Znači, mnogo će više biti oštećene županije. Neki će, pak, dobiti. Sarajevo ima visoke plaće, HNŽ će profitirati. Gubi Tuzla, gubi Bihać, Srednjobosanska i županija sa sjedištem u Livnu. Ali zato smo se pobrinuli da kroz dva zakona o unutarnjem poslovanju i platnom prometu, te kroz zakon o dobiti spriječimo takve pojave. Tuzlanska županija je kroz devet mjeseci tijekom kojega se primjenjivao zakon o dobiti, te druga dva zakona koja sam spomenuo, ostvarila dodatnih 25 milijuna maraka. Ove godine kroz šest mjeseci ima 24 milijuna. Istodobno, Tuzla ‘gubi’ 11 milijuna zbog lošijih plaća radnika, a, ustvari, dobiva zbog drugih prihoda koje sam spomenuo.
Gdje su tu zaposlenici, hoće li oni biti zaštićeni, mogu li ih poslodavci zakinuti nakon ovih izmjena zakona?
Oni su pravni akteri u ovoj igri. Istina, porez na dohodak poslodavac teorijski može uzeti, podijeliti s njim ili, pak, u cijelosti tu razliku dati radniku. Iskustva su, međutim, pokazala, a i sam sam vodio kompaniju s 1522 radnika, nikada nitko nije prošao dobro sa smanjenjem plaće. Smanji je 10 posto, a kao rezultat izgubi 50 posto radnika. Uvijek sam išao obrnuto. Uveo sam topli obrok s vrhunskom hotelskom hranom i porasla je produktivnost za osam posto. Potrošili 300.000 eura, a dobili 2,3 milijuna eura. To je poslovan potez. Siguran sam da nijedan od 22.000 poslodavaca neće smanjiti plaću jer to znači njegov gubitak.
Kakva je likvidnost i stanje proračuna, sprema li se rebalans i što će biti njegove glavne značajke?
Rebalansa će biti. Primjerice, nemamo kreditiranje MMF-a, neće nam stići dvije tranše. I ako ni zbog čega, rebalans se mora zbog toga napraviti. Mi se moramo zadužiti preko vrijednosnih papira ili preko nekih drugih oblika financiranja. Kako nemamo trošarina, promijenili smo strategiju i sada hoćemo izgradnju brzih cesta financirati iz sredstava akumulirane dobiti od 200 milijuna maraka javnih poduzeća. Napravili smo koncept i to će ministar Lasić vrlo brzo iznijeti pred vladu. Te prihode nismo predvidjeli u proračunu i sada treba napraviti rebalans proračuna kojega treba potvrditi Parlament.
Likvidnost?!
Nakon 20 godina konačno imamo likvidnost proračuna i, uistinu, moram pohvaliti ministricu Milićević i njezinu konzervativnu politiku. No, imamo nekih drugih slabosti. Sada su prosvjedovali poljoprivrednici ukazujući da im se ne isplaćuju poticaji tri mjeseca. No, nije slabost u riznici i proračunu, niti ministarstvu financija, nego u resoru poljoprivrede, gdje su službenici naučili podatke u riznicu unositi svakih šest mjeseci jer se obveze nisu plaćale. Ali sada je potrebno svakoga dana unositi te podatke. Mogući su takvi ‘ekscesi’, ali ih je svakim danom sve manje.
Mnogo je nagađanja proteklih dana o klirinškom dugu. Gdje će se utrošiti ova sredstva?
I to je pitanje povezano s rebalansom proračuna. Mi ga ne možemo potrošiti bez odobrenja Parlamenta. Zajednički prijedlog ministarstva financija, prometa i mene je da taj novac ide za izgradnju brze ceste Lašva - Travnik. To je zajednički interes u Federaciji BiH i za izgradnju ovog pravca nemamo drugu financijsku konstrukciju. Sada je moguće da netko kaže, iako ja nisam za to, da dio novca ide za nedostajuća sredstva MMF-a. No, ipak će glavnu riječ reći Parlament. Problem je naša predizborna godina i apetiti koji su porasli kod sviju. No, Vlada FBiH, ponavljam, opredijeljena je za brzu cestu Lašva - Nević Polje.
Najavljeni veliki infrastrukturni projekti su izostali. Cestogradnja je u zastoju, veliki energetski objekti se ne grade usprkos potpisanim protokolima. Jesu li trošarine i aranžman s MMF-om krivci i za ove nerealizirane projekte?
Aranžman s MMF-om, rekao bih tako, uopće nije krivac, iako ima određene uvezane zakone kao što su trošarine. Rekao bih da su jedini krivac upravo trošarine, cestarine, putarine, kako god ih tko zvao. Naime, povećanje trošarina na gorivo nije tražila moja vlada, nego 2014. godine vlada premijera Nikšića kada je vidjela da ima rupu u sadašnjem portfoliou Autocesta od 300 milijuna do 2024. godine. Zbog te rupe tražila je nove trošarine, a da ostatak troši na nove programe. Inače nema gradnje. S postojećim trošarinama koje su preinvestirane, mi do 2024. moramo, kako sam rekao, pronaći novih 300 milijuna. Već smo pronašli 38 milijuna i ugurali u Autoceste da bi održali tekuću likvidnost. Nove trošarine su trebale osigurati izgradnju novih dionica autoceste na koridoru Vc koje bi se za 7, 8 godina ovim tempom mogle u cijelosti izgraditi.
U čemu je onda nastao problem, oporba tvrdi da je to novi namet na građane?!
Jedini je problem u populizmu jer je oporba shvatila da imamo ekonomski rast od 3,2 posto, da bismo dodajući 2,3 posto iz infrastrukturnih radova previše iskočili. I to se nije dogodilo u BiH. Zbog toga bi možda u povijest otišle neke stranke koje su do sada participirale u vlasti. Iako je destruktivno, to je logično razmišljanje oporbe, ali nije logično da četiri zastupnika iz SDA, koja je i mene nominirala, odstupe od toga i sruše program gradnje autoceste. Sada će se ponovno to pitanje vratiti u igru jer i oporba shvaća da će taj novac više koristiti budućoj, nego sadašnjoj vlasti.
Zdravstveni sektor je u ogromnim problemima i zbog poreznih dugova. Ima li vlada rješenje za, slobodno se može reći, spas bolnica u FBiH?
Tri su stvari važne u zdravstvenom sektoru. Jedno je restrukturiranje zdravstvenog sektora koje mora početi trpjeti udarce s tržišta. Imamo jedan izoliran zdravstveni sektor iz kojega se poručuje kako oni trebaju liječiti, a naše je samo platiti. Međutim, ekonomija ne podnosi takve stvari. Zato je potrebno restrukturiranje zdravstvenog sektora, što je na županijskoj razini. Županije moraju smoći snage, a mi to podupiremo, da se uđe u restrukturiranje ovoga sektora. Drugo, mora se sanirati sadašnje stanje. Najbolja sanacija sadašnjeg stanja odvijat će se kroz ekonomski rast. Prošle godine zdravstveni sektor dobio je 65 milijuna maraka više nego prijašnjih godina. I ako ste primijetili, nešto manje prosvjeduju u posljednje vrijeme. U toj sanaciji stidljivo ubacujemo i dodatni novac. U ovoj godini ubacili smo 9 milijuna maraka u sveučilišne kliničke centre te ćemo još 3,5 milijuna rasporediti na bolnice. Sarajevska bolnica je sa 104 spala na 11 milijuna maraka. Također, i SKB Mostar je smanjio svoja dugovanja za 12, 13 milijuna maraka. Drugi centri su također u padu, Tuzla nije ni imala poreznih dugovanja. I treća stvar koju mi hoćemo napraviti jest donijeti zakon o reprogramiranju dugova. Izbacit ćemo kamate, troškove postupka, najvjerojatnije i neke aktivne stavke po kojima iste obveze idu na teret poslodavca i radnika. Evo, primjerice, u Mostaru bismo doslovno prepolovili obveze na 50, 60 milijuna maraka. No, za mene je sada najvažnije prekinuti generiranje negativnih rezultata poslovanja.
Kako to napraviti?
Jedan od načina je informatiziranje zdravstva, za što smo odobrili 30 milijuna maraka. Primjerice, imate liječnike koji dnevno pišu 2000 recepata. To nije normalno, niti moguće. Ili imate liječnike koji samo preferiraju Bosnalijek ili Plivu. Nama je sada potrebno financijsko restrukturiranje, ali i menadžersko. Zdravstvo je vođeno nemenadžerski. Vidite, zakoni su kod nas takvi da liječnik mora biti direktor bolnice. Možda tehnički direktor bolnice treba biti liječnik, ali glavni direktor treba biti menadžer, ekonomist, koji se razumije u lijevu i desnu stranu. Značajno bismo troškove smanjili i kada bismo sve lijekove nabavljati s jednoga mjesta.
Hrvatski predstavnici se nerijetko žale na uzurpiranje ustavnih nadležnosti županija od federalne vlasti, a kao primjer navode šume, prostorno uređenje i još neke oblasti. Ima li takvih pokušaja?
Zakon o šumama je potpuno prošao kroz vladu, a ne prolazi kroz Parlament pod tim objašnjenjem. Ja sam doslovno rekao ministrima, uključujući i hrvatske kolege, da napišu zakon kakav odgovara i da će proći kroz vladu. Nakon toga, u parlamentu smo čuli da se radi o uzurpaciji nadležnosti. Želim istaknuti da nema tendencija za oduzimanjem nadležnosti, umanjivanja prava županija. Nama je puno lakše što nemamo nadležnosti, primjerice, u zdravstvu i školstvu, jer je tamo jako puno poteškoća.
Ovih dana aktualizirano je pitanje izgradnje Pelješkog mosta. Što Vlada FBiH čini kako bi prometno povezala Neum s ostatkom države i omogućila njegov razvoj kao turističkog središta?
Vlada čini sve da bi prometno povezala Neum sa Stocem. Nedavno smo odobrili 700.000 maraka za eksproprijaciju, nakon čega smo stupili u kontakt s EBRD-om koji je blokirao novac zbog izvođača radova. Sada je to riješeno. Međutim, dio investicije pripada programu modernizacije magistralnih cesta Federacije BiH koji, nažalost, ovisi o trošarinama. Puni kapacitet će doživjeti ako usvojimo trošarine. Zajednički je interes u Federaciji BiH svima da spojimo Neum i iziđemo na more. Neum je pun, ljudi posjećuju ovo turističko središte. Traumatično je ići u ljetnim mjesecima preko Doljana do Neuma.
Strahujete li od vruće jeseni koju neki najavljuju kroz prosvjede poljoprivrednika, umirovljenika, branitelji su stalno ispred Vlade...?
Moram reći da su umirovljenici potpuno u pravu jer novi zakon donosi ujednačavanje mirovina, a po defaultu jamči njihovo povećanje u slučaju ekonomskog rasta. A on će se svakako dogoditi. Kroz riznično poslovanje jamči im se redovita i stabilna isplata mirovina. S druge strane, branitelji nemaju nikakvog razloga za prosvjede. Potpisali su s nama sporazum i mogu u sljedećem razdoblju najmanje 100 milijuna maraka raspodijeliti prema svojim prioritetima. Oni će odlučiti treba li sada više novca paraplegičarima, maloljetnim braniteljima. Oko toga se složila komponenta Armije BiH, ali i HVO. I sada nam je potreban zakon o reprezentativnosti jer ne može skupina od troje ljudi koji čine udrugu odlučivati te prioritete. Moram reći da prema ljudima koji prosvjeduju pred vladom imam empatije, ali iskreno nemaju jasne zahtjeve što žele. Kod poljoprivrednika postoji problem još iz vremena Lijanovića, zbog poticaja za kapitalne investicije koje nisu provedene na način koji nalaže zakon. Dakle, nisu vidjeli riznice. Ono što nije bilo u riznici 15. siječnja, iduće godine prestaje biti zakon. Mi nemamo zakonsku varijantu to platiti. Oni, pak, vode sudske postupke. Ako nam sud naloži isplatu, mi to možemo uraditi samo nakon rebalansa proračuna jer ta sredstva nisu uračunata. Mi sada plaćamo tekuće obveze. Mislim da neki poljoprivrednici rješavanje dijela svojih problema vide kroz sredstva iz klirinškog duga.
Gospodin Bešlić vjerojatno nije mislio da će biti na mjestu gradonačelnika Mostara skoro 14 godina. Slična sudbina se ‘smiješi’ i vama, s obzirom da je Ustavni sud izbrisao identične odredbe vezane uz Mostar i Gradsko vijeće te Dom naroda za federalnu vlast. Bojite li se jedne takve situacije?
Ne bojim se jer smo gospodin Bešlić i ja vršnjaci. No, šalu na stranu, ne mislim da ću doživjeti taj scenarij iz jednog jednostavnog razloga što nikome nije stalo da se ostvari takav scenarij. Pritisak međunarodne zajednice na Mostar je velik, a zamislite da se klonira to isto rješenje, onda bi pritisak bio nemjerljivo veći. To bi bila suspenzija demokracije i siguran sam da neće biti tolerirana.
Ima li hrabrosti među političarima promijeniti Zakon o raspodjeli javnih prihoda i ukinuti, primjerice, privilegirani koeficijent za Sarajevo koji sada iznosi 2 i zbog čega je npr. Tuzla u deset godina izgubila 300 milijuna maraka?
Stvari ste dosta pojednostavili. Mi moramo donijeti novi zakon o raspodjeli javnih prihoda. U okviru ovoga zakona imamo koeficijente i kriterije po kojima se računa raspodjela novca, od broja ljudi, djece u školama, teritorija... Ta činjenica je pomogla Sarajevu da uvelike iskoči u odnosu na druge regije uz pomoć toga dopinga. No, istina je i to da bi Sarajevo sada imalo veće prihode da se primijeni drugi način obračuna nego ovaj sada s koeficijentima. Ta priča iz Tuzle više ne stoji. U Sarajevu je sjedište velikog broja kompanija. Kada kupim vozilo kao stanovnik Gradačca, 17 posto odlazi u Sarajevo, a vozilo koristim u Gradačcu. Tu dolazimo do dva modela raspodjele javnih prihoda. Jedan je derivacijski, a drugi redistribucijski model. Kod nas se primjenjuje redistribucija. Taj je model karakterističan za unitarne zemlje, kao što je Njemačka. S druge strane, kod nas postoje razne vrste napetosti, podjela i razlika. Uz nacionalne specifičnosti, postoji jasna napetost između Sarajeva i Tuzle, koja je možda veća nego što je između Sarajeva i Mostara. Drugi model derivacija je američki model i on kaže da gdje potrošite, tu i vratite. Po tome modelu, primjerice, Tuzla bi nešto izgubila, Sarajevo bi dobilo, HNŽ bi ostao isti, ali bi izgubile male županije kao što su Livno, Goražde i Posavina. A najviše od sviju izgubila bi bihaćka županija. Zato smo se odlučili napraviti hibridni model gdje bi 60 posto imali derivaciju, a 40 posto redistribuciju. Na ovaj način nastojimo motivirati inspekcije da uberu poreze na razini županija, a ne, primjerice, da im to određuje Federacija. U sadašnjim okolnostima livanjska ili goraždanska županija nije održiva. Ne smijemo dopustiti da oni stave ključ u bravu pa je rješenje u tome da imamo redistribuciju u pasivnim, a derivaciju u aktivnim županijama, kaže Novalić u kaže u intervjuu za Večernji list BiH.