Posve su različita očekivanja ususret novih razgovora o izbornoj i ograničenoj ustavnoj reformi u BiH koji bi se uskoro trebali ponovno otvoriti. Bh. lideri i do sada su pokušavali postići dogovor, no u sadašnjim okolnostima ne postoji mnogo rješenja među ponuđenima koja mogu ispoštovati uvjete presuda Ustavnoga suda BiH i Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Dalo se to iščitati i iz poruka koje su odmah nakon prve sjednice Međuresornoga povjerenstva uputili predstavnici hrvatske odnosno bošnjačke politike Bariša Čolak iz HDZ-a BiH i Bakir Izetbegović iz SDA. Za razliku od Čolaka koji je izložio složena pitanja koja treba rješavati, izgleda kako je Izetbegoviću laknulo što je dobio pojačanje s bošnjačke ljevice i desnice u pregovorima, piše Večernji list BiH.
Hrvatski, srpski, bošnjački
Očito je zbog toga i bio optimističan pokušavajući napraviti poznati manevar bošnjačke politike s nakanom da se zadrži status quo ako se ne mogu ostvariti planovi o dominaciji nad Hrvatima tako što će krivnju prebaciti na hrvatsku stranu za nemogućnost dogovora. Prema “zadaći”, izbor članova Predsjedništva mora zadovoljiti sljedeće parametre. U njega se mora omogućiti izbor kandidata koji dolaze iz reda manjinskih naroda, što je presuda u slučaju “Sejdić - Finci”, ali i, primjerice, kandidiranje Bošnjaka, Hrvata ili Srba iz obaju entiteta na tu dužnost, što sada nije moguće. Po presudi Ustavnoga suda BiH u predmetu “Ljubić”, na svim administrativno-teritorijalnim razinama vlasti mora se osigurati legitimno političko predstavljanje. A to precizno znači da mora postojati jasna veza između članova Predsjedništva BiH i njihove izborne baze. Pa ipak, tri rješenja, barem kada je u pitanju državno Predsjedništvo, nameću se kao dobar temelj za buduće razgovore. Jedno se odnosi na uvođenje izborne jedinice u kojoj bi Hrvati bili većina pa bi bili u mogućnosti izabrati predstavnika koji nije rezultat volje bošnjačkih birača. Drugo pak podrazumijeva posredni izbor kroz entitetske parlamente. Postoje i prijedlozi da je dovoljno Ustav BiH prevesti na posve logičan način kako su to razmišljali i predstavnici u Daytonu. A to je da, umjesto izbora “jedan Hrvat i Bošnjak s područja Federacije BiH” odnosno “jedan Srbin iz Republike Srpske”, stoji da se Predsjedništvo BiH biraju hrvatski, srpski i bošnjački član državnoga vrha. Pri tome bi se svi mogli kandidirati za državni vrh, ali bi tamo predstavljali konstitutivne narode. Uostalom, i odredbe Ustava BiH to jasno potvrđuju, a napose one koje se odnose na pokretanje pitanja vitalnog nacionalnog interesa. Hrvatski, srpski ili bošnjački član državnoga vrha obraća se određenom klubu naroda u federalnom Domu naroda odnosno Narodnoj skupštini RS-a. Postoje i rješenja koja su se ranije nudila, poput modela koji je svojedobno inicirao europski povjerenik Štefan Füle. U međuvremenu su sve strane odustale od njega. Kada je pak u pitanju federalni Dom naroda, kako se doznaje, rješenje će biti znatno teže postići. Ponajprije jer bošnjačka politika, čini se, i dalje inzistira na smanjenju uloge Doma naroda u donošenju odluka. Oko uloge toga doma ne postoji ni jedna konkretna presuda, ali postoje preporuke Venecijanske komisije kako bi se trebala reducirati uloga toga tijela na određena pitanja koja se tiču nacionalno važnih tema.
Prag u županijama
To bi onda u suštini dovelo do potpune dominacije Bošnjaka. Hrvatski prijedlog bio je da se prema posljednjem popisu pučanstva biraju izaslanici u Dom naroda s obzirom na to da nije dom županija, nego dom naroda, kako je to i istaknuo Ustavni sud BiH. To pak praktično znači da se uvede prag za županije od 5,8 posto udjela određenoga naroda u pojedinoj županiji kako bi mogli nominirati izaslanika u Dom naroda. Kako ne bi bila zakinuta ni jedna županija, rješenje bi moglo biti i da nekoliko njih s manjim brojem građana određenoga naroda kandidira po jednoga izaslanika. •