Agresivno lobiranje preko nekadašnjih predstavnika dijela međunarodne zajednice, nametanje pogrešnih teza o jednonacionalnoj, građanskoj državi, odnosno temeljnom narodu BiH, zamjena teza o tome da Hrvati drže više pozicija nego što im pripada..., sve su ovo elementi bošnjačke političko-medijske mašinerije koja se posebno aktivirala posjednih tjedana u namjeri da skrene pozornost s očitog, piše Večernji list BiH.
Plan pregovora
A očito je da je hrvatsko pitanje, odnosno potreba promjene Izbornog zakona koja će omogućiti da Hrvati mogu birati svoje legitimne predstavnike u institucije koje su, po Ustavu, određene za narodno predstavljanje, postalo prioritetna agenda na stolu međunarodnih dužnosnika koji konačno žele na ovaj način harmonizirati međunacionalne odnose u državi te je stabilizirati kako bi ista mogla brže i učinkovitije krenuti s punopravnim članstvom u EU. Poruke koje dolaze od predstavnika međunarodne zajednice ovih dana unose optimizam i vraćaju vjeru da je moguće provesti u djelo ono što je dogovoreno u Mostaru prošle godine, odnosno unijeti načelo legitimnog predstavljanja naroda u institucije države. Odgovor političkog Sarajeva bio je predvidiv, počela je sila medijskih istupa koji su za cilj imali skrenuti pozornost s ovog ključnog političkog pitanja, a u tom kontekstu treba promatrati i fabricirane matematičke informacije koje je iznijela jedna bošnjačka stranka o tobožnjem ravnopravnom broju hrvatskih direktorskih pozicija u institucijama. Iz njih bi se valjda trebao izvući zaključak kako Hrvati, tobože, imaju i više nego što im pripada, no u potpunosti je prešućena informacija o nacionalnoj strukturi zaposlenih u institucijama države i FBiH. Stvarno stanje zapravo je sljedeće: od ukupno 15.592 zaposlenika državnih institucija u BiH, njih 6899 su Bošnjaci (44,28%), od kojih je 1416 njih na rukovodećim pozicijama. Srba je 5639 (36,16%), od toga 1043 na rukovodećim mjestima, a Hrvata 2887 (18,45%), od kojih 699 rukovoditelja. Podaci za federalne institucije govore da je u njima 2675 Bošnjaka (141 rukovoditelj) od 3806 zaposlenika. Hrvata su 924 (74 rukovoditelja), Srba je 97 (šest rukovoditelja), ostalih 77 (šest rukovoditelja), bez pripadnika nacionalnih manjina.
Ustav je jasan
Čini se kako je ovaj pokušaj dijela bošnjačke političke elite ipak bezuspješan jer se o promjeni Izbornoga zakona vrše prilično ozbiljne pripreme, uz najavu i nove krugove pregovora o toj temi. Istodobno, postoje i svijetli primjeri u bošnjačkom političkom korpusu. Lider najsnažnije oporbene stranke u Bošnjaka, predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić, ponovio je svoj jasan stav kako jedan narod drugom ne treba birati predstavnike.
- Ne vidim ništa loše u legalnom i legitimnom predstavljanju Hrvata u Predsjedništvu BiH. I svi rade da se to dogodi. Da Hrvati imaju taj komoditet, kao nacionalni korpus, da ih Bošnjaci ne majoriziraju - poručio je Radončić za FTV. O potrebi da se Hrvatima ne biraju predstavnici, govorio je Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde. Sve su ovo pokazatelji da u bošnjačkom korpusu postoje jake snage koje su spremne razgovarati o ustroju funkcionalne države u kojoj će biti napravljen balans etničkog i građanskog u smislu izbornih reformi, onako kako je i zamišljeno u Daytonu.
Ipak, dio drugih bošnjačkih stranaka, nažalost, to i dalje ne želi prihvatiti; štoviše, govore o tome kako “Hrvatima treba dati nešto”, zaboravljajući pritom kako Hrvatima nitko nema što davati u zemlji koja je jednako njihova kao što je i bošnjačka i srpska. Ustav je jasan - ustavotvorac je imenovao, odnosno označio konstitutivne narode (Bošnjake, Srbe i Hrvate) kao posebne kolektivitete i priznao im jednaka prava, tj. “podvukao” poseban, jednakopravan i jednak status Bošnjaka, Hrvata i Srba kao konstitutivnih naroda. Istodobno, unatoč međusobnim razlikama i sukobima, veći dio bošnjačkih stranaka ipak je sinkroniziran u određenim potezima, a tome svjedoči i činjenica da fokus u promjenama Izbornog zakona imaju na tehničkim detaljima, dok se srž, a to je legitimno predstavljanje, uglavnom zaobilazi kao načelo.