U Crkvi Presvetog Trojstva na Buni kod Mostara u srijedu je služena misa u spomen na sve ubijene, poginule, umrle i žive hrvatske logoraše i članove njihovih obitelji koju je predvodio župnik don Slaven Ćorić uz koncelebraciju gvardijana Franjevačkog samostana u Konjicu fra Ferde Bobana.
"Jučer se navršilo 29 godina od razmjene hrvatskih zatočenika iz logora Sportska dvorana na 'Musali' u Konjicu, jednom od tri koncentracijska logora Armije BiH na području Hercegovine, uz logor 'Muzej' u Jablanici i logor 'IV Osnovna škola' u Mostaru", priopćeno je iz Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata (HRLOG) Hercegovačko-neretvanske županije.
Nakon mise nastavilo se prigodno druženje gdje se poslala poruka o potrebi očuvanja spomena na žrtvu hrvatskog naroda u BiH i istinskoj brizi za sve hrvatske zatočenike.
U logorima na području općine Konjic bilo je zatočeno 64 malodobne hrvatske djece koji su svjedočili stravičnim zločinima i stradavanju svojih najbližih.
Inače, logor Sportska dvorana na "Musali" u Konjicu bila je samo jedan od preko četrdeset evidentiranih logora i mjesta zatočenja Hrvata s područja općine i samog grada Konjica.
Neki od spomenutih logora su Osnovna škola u Čelebićima, TDK Konjic, baraka GP Rad u Ovčarima, Osnovna škola u Podorašcu, Osnovna škola i hrvatske kuće u Spiljanima, škola i vojarna na Bradini, privatne hrvatske kuće u selima Idbar, Zavratnice, Dobričevićima, Ćelina muslimanska kuća, pivnica i prodavaonica Šipad u Konjicu, Mup Musala u Konjicu, Solakova kula kuća Blaževića i druga evidentirana mjesta zatočenja Hrvata na područje ove općine, kažu iz Udruge.
Navode kako je status logora Sportska dvorana na "Musali" dobila 10. svibnja 1992. godine kad su postrojbe muslimanskog TO-a u dvoranu zatvorili osam srpskih civila.
"Logor su osnovali najviši muslimanski politički i vojni predstavnici, a glavnu riječ vodio je nelegalni predsjednik Ratnog predsjedništva općina Konjic, Jablanica i Prozor Safet Ćibo koji je sam donosio odluke o zatvaranju i puštanju zatočenika", dodaje se u priopćenju.
Prva skupina zarobljenih hrvatskih branitelja i civila u ovaj logor zatvorena je 15. travnja 1993. godine, dok su prethodno bili zatočeni u OŠ "Treći mart" i Policijsku stanicu Konjic gdje su ispitivani, te psihički i fizički zlostavljani.
Iz logora je u prodavaonicu Borac kod Robne kuće prebačen dio zatočenika, dok su u potkrovlje zgrade SDK-a u Konjicu 20. svibnja 1993. godine prebačeni najistaknutiji članovi OO HDZ-a Konjica Dragutin Perić, Stjepan Rozić, Pero Barunčić, Ljubo Šimunović, Ilija Šagolj i Srećko Rabenstein.
"Zatočenici su svakodnevno vođeni na prvu crtu bojišnice prema položajima HVO-a i Vojske RS-a, gdje su izloženi smrtnoj opasnosti kopali rovove i druge vojne objekte, te izvlačili poginule i ranjene pripadnike muslimanske Armije BiH. U više navrata su seksualno zlostavljani i na najgrublji način seksualno ponižavani. Čuvari su dopuštali da se nad zatočenicima iživljavaju pripadnici muslimanskog MUP-a i Armije BiH. Korištenje zahoda bilo je dopušteno samo danju i to u određeno vrijeme. Mučenje glađu ogledalo se u dobivanju jedne kriške kruha i kaše od tri-četiri žlice nedovoljno kuhane riže dnevno i neredovito, zbog čega su zatočenici padali u nesvijest i izgubili gotovo polovinu tjelesne težine", stoji u priopćenju.
Logor je više puta posjetio Haris Silajdžić koji je potpisao i razmjenu zatočenika 19. listopada 1993., te Andrej Kolomb iz MO CK uz čije posredovanje je i ostvarena razmjena.
Za Logor Sportske dvorana na Musali u Konjicu, Sud BiH je 17. travnja 2015. godine osudio Ibru Macića za kazneno djelo "ratni zločin protiv civilnog stanovništva" i izrekao zatvorsku kaznu od deset godina.
Sud BiH je prvostupanjskom presudom 17. studenog 2017. godine upravnika logora Edhema Žilića osudio za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na zatvorsku kaznu od devet godina, da bi Apelacijsko vijeće Suda BiH dana 25. svibnja 2018. godine presudom usvojilo žalbu tuženog i preinačilo odluku o kaznenoj sankciji na šest godina.