Gosti koji dolaze s prtljažnicima punima hrane, neizbježni paradajz i pašteta na plaži, jadranske su sličice za koje se mislilo da su iščezle s hrvatske turističke scene. U samim počecima turizma pojesti nešto na plaži – a nisu to uvijek bili samo pašteta i paradajz, znali su zamirisati i pohanci – bilo je sasvim uobičajeno i prihvatljivo. Onda se turizam pogospodio, ta je navika postala znak skučenih budžeta, a paradajz i pašteta povukli su se u apartmane.
Donose i vreće krumpira
Oni koji i dalje nisu krili da im je ekonomičnije donijeti na ljetovanje hranu iz svoje zemlje, pa bi i dalje na plaži, željni sunca, nešto malo prezalogajili, postali su – paradajz-turisti. Ta se etiketa uglavnom lijepila istočnjacima, iako bi u njihove redove zalutali i domaći, pa i Nijemci, Austrijanci... Ovog ljeta, međutim, osvjedočili su se brojni domaćini u privatnom smještaju, turisti opet pristižu s prtljažnicima natovarenim namirnicama.
– O, da. Dugo već radimo s Česima, Slovacima, Poljacima... koji čine 90 posto naših gostiju, i nekada, pa i početkom dvijetisućitih, bilo je uobičajeno da sa sobom na ljetovanje donose mlijeko, jogurte, flaširanu vodu, mesne proizvode, papriku, sokove... Nekako oko 2010. to je prestalo, standard im je porastao, a cijene se kod nas i njih manje-više izjednačile. Prošle godine smo, međutim, primijetili da se nešto mijenja, neki gosti su opet počeli donositi hranu, a ove godine je to itekako uzelo maha. Pogotovo kad su u pitanju obitelji s manjom djecom, nema nijedne koja nije sa sobom dovezla nešto od hrane – svjedoči iznajmljivačica s Paga.
– Sad gosti dolaze čak s malim priručnim hladnjacima i prvo im je kad stignu da brže-bolje pitaju gdje ih mogu uključiti u struju. Osim mesa, donose i mliječne proizvode, sokove, povrće... I to često iz vlastitih vrtova. Puno više nego prije kuhaju u apartmanima, kad dođu dvije-tri obitelji koje se poznaju, često sa sobom imaju električni roštilj i zajedno roštiljaju na balkonu. Možda jednom tjedno iziđu van na večeru, obično na ribu, ipak su na moru i žele si to priuštiti. Fast food ih ne zanima, kažu da su im hamburgeri i piza preskupi... Piza je u našem mjestu, inače, od 14 eura naviše, a hamburger se može pojesti za 12 do 17 eura – kazuje naša sugovornica.
S obzirom na jadranske cijene, bilo je samo pitanje vremena kad će ta stara navika naših gostiju oživjeti.
– Govore da su im cijene kod nas previsoke. Među mojim gostima, koji kod nas dolaze godinama, ima i profesora, doktora i običnih radnika, ali svi to kažu. Skupo je i kod njih u velikim gradovima, ali kažu da su u manjim mjestima cijene niže. Hrvatsku obalu jako vole, kod nas se ugodno osjećaju, a i relativno smo im blizu. Međutim, u odnosu na prije korone sad im za odmor treba bar 50 posto više novca – kaže paška iznajmljivačica koju puni prtljažnici ne iznenađuju.
Poneki se domaćini ipak iznenade kad vide što sve gosti donesu sa sobom, pa je iznajmljivaču na crikveničkoj rivijeri, recimo, bilo neobično vidjeti kad su gosti s nizozemskom registracijom iz svog automobila izvukli i vreću krumpira.
Talijani donose čak i šalšu
– Donose gosti ovog ljeta itekako razne namirnice sa sobom na odmor. Bude hrane, ali gotovo obavezno pivo, flaširana voda, gazirana pića, jogurti... I to i Nijemci, Nizozemci, Austrijanci... Talijani, recimo, donose i svoju tjesteninu, čak i šalšu... Što se toga tiče, ne vidim neku veću razliku između istočnjaka i zapadnjaka, svi oni podjednako gledaju na što će i koliko potrošiti. Toga nije bilo dok nismo prešli na euro... Moje iskustvo je da sad puno više sami kuhaju, a manje izlaze u restorane – potvrđuje istarska iznajmljivačica.
Više od 80 posto turista dolazi u Hrvatsku svojim automobilima, a iskušenju da od doma ponesu na ljetovanje i nešto od hrane ne odolijevaju, naravno, ni oni koji za odmor izaberu jug naše obale.
– Mi smo prije dosta godina izgubili Nijemce i Talijane kao goste, sad prevladavaju Poljaci, Česi, Slovaci, a ima i nešto Ukrajinaca, recimo. Kad dolaze s djecom, često sa sobom donesu nešto hrane, pogotovo napitaka, piva i sokova. Mnogi su moji stari gosti, koji dolaze i po tridesetak godina, i znam da kad izlaze van jesti prvo dobro prouče jelovnike u svim restoranima u mjestu. Međutim, kad sjednu za stol, opuste se i potroše koliko im je gušt – reći će naš sugovornik, iznajmljivač u jednom manjem mjestu na Makarskoj rivijeri.