Dr. Eli Tauber, istaknuti član Židovske zajednice u BiH, veliki humanist, predstavnik u javnom životu odgovoran za pitanja kulture i tradicije Židova u BiH, govori o trenutačnoj turbulentnoj društveno-političkoj situaciji u zemlji, položaju Židovske zajednice, iseljavanju stanovništva iz BiH, obilježavanju Dana holokausta, otkriva koliko ima pravednika među narodima u BiH te buduće projekte iz kulture vezane uz život Židova u BiH.
Gospodine Tauber, kako se vaša zajednica snalazi u ovim prilično turbulentnim društveno-političkim vremenima u BiH?
- Što se tiče ekonomskih prilika, naša zajednica nalazi se u nezavidnoj situaciji, prvenstveno zbog toga što Židovskoj zajednici u BiH nikada nije ništa vraćeno od imovine koja je prvo oduzeta na početku Drugoga svjetskog rata, a poslije toga nastavljena je nacionalizacijom u socijalističkoj Jugoslaviji. To je ključni problem. S druge strane, mi smo od 1941. do 1945. godine doživjeli gubitak 70 posto našeg članstva koje je stradalo tijekom rata u holokaustu i tu smo izgubili ekonomsku snagu kao zajednica. Izgubili smo i onu važnu društvenu i intelektualnu snagu, točnije intelektualni cvijet židovstva u Sarajevu i BiH. Sve je to utjecalo na daljnji razvoj Židovske zajednice u BiH. Što se tiče trenutačne teške ekonomske situacije, mi, kao zajednica, preživljavamo od donacija. Kad je u pitanju društveno-političko ozračje koje vlada u BiH, sustav demokracije, koji je zamišljen kao takav, nije ispunio sve zadaće i nadanja koje bi jedan demokratski sustav trebao imati. Uporno osam godina čekamo rješavanje presude “Sejdić i Finci” čijom bi se provedbom konačno trebalo na neki način uvesti sve one koji su drugačiji u društveno-politički život zemlje. Židovska zajednica u BiH općenito nema problema. Drugim riječima, to znači kako u svom djelovanju s drugim vjerskim, kao i nacionalnim zajednicama ne postoje problemi koji bi nas opterećivali. Jedini problem je što u Izbornom zakonu nismo predviđeni, što nas nema nigdje, kao ni ostalih nacionalnih manjina i drugih koji se smatraju ostalima.
Raspolažete li podacima koliko trenutačno Židova živi u BiH i konkretno u Sarajevu?
- Prema nekim statističkim podacima iz posljednjeg popisa stanovništva, u BiH živi 268 Židova, što nije realan broj. Naime, mi samo u našoj zajednici u Sarajevu imamo više od pet stotina članova i smatramo kako je na prostoru cijele BiH oko tisuću članova Židovske zajednice. Dakako, nisu svi oni Židovi, imamo mješovitih brakova i određen broj osoba koje netko drugi ne bi svrstao u svoju zajednicu jer pripadaju nekoj trećoj ili četvrtoj generaciji po podrijetlu. Međutim, smatramo kako svatko tko ima podrijetlo ima pravo biti član naše zajednice. Mi ne brojimo krvna zrnca.
Kod Židova se obično podrijetlo određuje po majci, je li to važno i u slučajevima koje ste spomenuli?
- To je točno, ali mi priznajemo ovdje sve one koji imaju židovsko podrijetlo bez obzira na to s koje strane dolazi. To je konsenzus koji se odavno poštuje na cijelom teritoriju bivše države.
Kada je u pitanju vjerski život u vašoj zajednici, s kojim problemima se susrećete?
- Posljednji rabin u Bosni i Hercegovini Menahem Romano preminuo je 1968. i od tada naša vjerska zajednica samo preživljava. Uzrok tomu je, prvenstveno, to što nema stalnog rabina, ali i nedovoljno vjersko obrazovanje mladih. Što se tiče odnosa vjernika i prema vjernicima kod drugih konfesija, stanje je iznimno povoljno u odnosu na Židove. Drugo je pitanje koliko to Židovska zajednica koristi i može li sama učiniti nešto više na edukaciji mladih i njegovanju vjerskih tradicija.
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve više slučajeva odlaska mladih ljudi, pa čak i cijelih obitelji iz BiH. Suočava li se vaša zajednica s tim problemom?
- Koliko je meni poznato, broj odlazaka iz naše zajednice je minoran te je uglavnom vezan uz neke poslove izvan zemlje, ali se poslije izvjesnog vremena, nakon završenog posla, vraćaju. Oni uglavnom ne odlaze zbog ekonomske migracije, već za poslom. No, ne tvrdim kako su svi naši članovi zaposleni, ali većina ih ostaje ovdje i traže neko rješenje za ostanak.
S obzirom na to da ste savjetnik za kulturu u okviru Židovske zajednice, koje projekte imate u planu i koje ste do sada realizirali?
- Imamo zaista dosta projekata. Imamo jednu instituciju koja se zove “Devetnaestog u devetnaest” i nastojimo na taj datum ili oko njega organizirati neki kulturni događaj za stanovništvo grada Sarajeva ne samo za članove Židovske zajednice. U tom smislu imamo određenu suradnju s Glazbenom akademijom i umjetnicima raznih profila. Naravno, to se u ljetnim mjesecima ne događa zbog odmora, ali nastojimo da to bude svakog 19. u mjesecu ili oko tog datuma. Postoje neke manifestacije, kao što je obilježavanje Dana holokausta, gdje je Židovska zajednica, u dogovoru s Vijećem ministara BiH, preuzela ulogu obilježavanja u BiH. Uvijek ih dostojanstveno obilježimo nekom izložbom ili filmom. Uz to, obilježavamo i neke druge svoje praznike, imamo druženja i organiziramo razne koncerte, dovodimo umjetnike raznih profila i predstavljamo ih gradu Sarajevu. Prošle godine, prilikom obilježavanja 125 godina La Benevolencije, imali smo jednog iznimnog umjetnika iz Rusije, kao i jedan vokalni sastav Ladino, a sada se zove Trio Kamhi, koji je izvodio sefardske pjesme. Moram naglasiti kako u kontinuitetu izdajemo i časopis pod nazivom “Jevrejski glas”, koji izlazi dvomjesečno.
Upravo se ovih dana obilježava Dan holokausta. Što ste pripremili ovaj put?
- Ove godine imamo dvije izložbe, zatim komemoraciju na kojoj će o holokaustu govoriti prvi čovjek OHR-a Valentin Inzko, a nakon toga u Muzeju Jevreja bit će otvorena izložba koju sam osobno postavio pod nazivom “Nagovještaj konačnog rješenja”, a govori se o osamdeset godina od događaja koji je u svijetu poznat pod nazivom “Kristalna noć”, kada je ubijeno stotinu Židova, spaljeno oko 197 sinagoga i uništeno blizu tisuću raznih trgovina čiji su vlasnici bili Židovi. Druga izložba posebno je zanimljiva i nosi naziv “Diplomati pravednici”. Naime, u Europi je postojao veliki broj diplomata koji su radili u veleposlanstvima svojih zemalja i spašavali na razne načine Židove. Neki od njih su od Izraelskoga muzeja “Yad Vashem” dobili priznanje poznato u svijetu kao “Pravednik među narodima”. To se priznanje daje samo onima koji su riskirali svoj život kako bi spasili židovski život ili židovsku imovinu. U svijetu je oko 21.000 pravednika, a diplomati su posebni zbog toga što njih nije bilo mnogo, oni nisu bili obični ljudi koji su bili na ulici, imali su svoje obveze prema državi iz koje dolaze te su se morali jako pažljivo boriti sa zakonima i institucionalnim okvirima kako bi na neki način spasili nekog Židova. Poznati su slučajevi u Budimpešti gdje su ljudi iz mnogih veleposlanstava na svoj način spašavali Židove, a riječ je o švedskom i norveškom veleposlanstvu. Poznat je švedski diplomat Raoul Wallenberg koji je spašavao Židove, ali je poslije nastradao u jednom od ruskih kazamata.
Koliko je u BiH pravednika među narodima?
- U BiH su 53 osobe dobile povelju “Pravednik među narodima” iako je mnogo veći broj onih koji su spašavali Židove tijekom Drugog svjetskog rata. Oni, nažalost, nisu svi mogli biti proglašeni pravednikom jer mnogi nisu ni preživjeli ratna stradanja i poslijeratno razdoblje ili su umrli prije uspostavljanja povelje “Pravednik među narodna”. Pojedinci čak nisu ni isticali kako su takva djela učinili, jednostavno su bili mišljenja da je to samo ljudski čin.
Poznato je da vaša zajednica u Sarajevu djeluje i na humanitarnom planu. Naime, još od posljednjeg rata u vašoj općini djeluje kuhinja. Tko su danas korisnici te kuhinje?
- Tijekom rata uspostavili smo kuhinju u našoj zajednici i hranili smo oko tri stotine ljudi, a većinom nisu bili Židovi jer su mnogi Židovi već bili napustili Sarajevo. Uvidjeli smo važnost te kuhinje pa smo aktivnost nastavili i nakon rata. Naime, kuhinja nakon rata nije imala više humanitarni karakter, ali je ostala otvorenog tipa. U njoj se mogu hraniti svi uz minimalnu cijenu punog obroka, što podrazumijeva juhu i neko varivo. No, mi neke naše obitelji opskrbljujemo hranom iz naše kuhinje, kao i pojedince koji su naši članovi, a nemaju mogućnosti zbog niskih mirovina priuštiti sebi obrok.•