Nekadašnji predsjedatelj Predsjedničkog vijeća Hrvatske republike Herceg Bosne, aktualni dužnosnik stranke Hrvatskog narodnog saveza i odvjetnik Krešimir Zubak nedavno je kritizirao hrvatsku politiku u BiH zbog, kako tvrdi, defanzivnog garda za vrijeme vođenja razgovora o provedbi presude “Sejdić - Finci”, ali i odbijanja sudjelovanja u razgovorima o ustavnim promjenama u Federaciji BiH.
Zubakova uloga
Zubak, koji je bio zadužen za ustavna pitanja unutar američkog tima za reformu Federacije BiH, objasnio je kako odbijanje sudjelovanja u toj reformi ne pridonosi interesima Hrvata u BiH. Ova tvrdnja je međutim samo djelomično točna. Kada se analiziraju preporuke stručnoga tima do konačne verzije koja je stigla u obliku amandmana u Parlament FBiH, a čiji je dio upravo on suobličavao ukazuju da bi hrvatski politički predstavnici trebali iz daleko inferiornije pozicije početi pregovore o reformi FBiH, nego što je sada imaju. Uz ukidanje pozicije predsjednika Federacije, slabljenja uloge Doma naroda i mali ustupak kroz mogućnost veta u Vladi, ali ne i osiguravanja nemogućnosti nametanja ministara, posebno zanimljive su izmjene koje se dotiču županija. Prije svega Ustav ne definira od kojih se to županija sastoji Federacija BiH, što automatski sugerira da će se pokušati reducirati njihov broj i uloga.
Čudni kriteriji
U predloženom članku 216. Ustava FBiH se ističe da se područje županija utvrđuju federalnim zakonom polazeći od ‘ekonomskih, infrastrukturnih, zemljopisnih, povijesnih, kulturoloških i drugih kriterija koji se primjenjuju pri konstituiranju regija u EU’. Zanimljivo je da se u ovoj formulaciji odustalo od ‘nacionalnog kriterija’. To je najprije u suprotnosti s odredbama sporazuma o uspostavi Federacije BiH, a primjerice moglo bi dovesti do toga da bošnjačka većina donese federalni zakon, kojim će uspostaviti sasvim drukčija područja županija. Tako bi bilo zgodno pripojiti Srednjobosansku, Sarajevsku i Zeničko-dobojsku županiju. Čak bi se formalno na taj način mogla ‘zajamčiti’ prava svim konstitutivnim narodima, kroz ravnomjernu zastupljenost, vitalni interes... No, u takvom slučaju Hrvati bi kao u Goraždu bili samo privjesak ‘multietničkim strankama’.