Vanja Moskaljov
Rođen sam davne 1974. u Zagrebu, gdje i danas živim, a odmalena se moglo pretpostaviti da ću biti ili političar ili novinar jer sam volio pametovati i filozofirati a nije mi se baš dalo teško raditi.
Nakon završene 7. gimnazije, bivše "Kulture", 1992. upisao sam filozofiju i ruski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a ruski jezik sam sljedeće godine zamijenio engleskim. Tri godine kasnije izgubio sam neke iluzije o filozofiji i odustao od tog studija te sam upisao novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, koje nikad nisam završio. Kako za politiku nisam imao želudac, što ne znači da jednog dana možda neću, počeo sam se baviti novinarstvom a nakon dvije godine pisanja poslovnih i političkih vijesti za tvrtku kćer ugledne grupacije Euromoney, javio sam se na natječaj u Gradskoj rubrici Večernjeg lista 2003. i prošao. U Gradskoj sam ostao manje od godinu dana, dovoljno da ispečem osnove zanata pisanja u dnevnim novinama, te sam bačen u vatru praćenja visoke politike i postao saborski izvjestitelj koji po potrebi prati i događanja u Vladi te Uredu predsjednika RH, političke stranke, izbore...
Sljedećih pet-šest godina u Večernjem listu sam, osim novinarskih poslova praćenja politike i vojnih tema, radio i kao urednik na desku, pomoćnik urednice unutrašnjopolitičke rubrike, povremeno uređivao tjedni prilog Obzor a jedno vrijeme sam bio i urednik Večernjakove rubrike s komentarima i pismima čitatelja. Tri sam godine bio izvršni urednik portala Vecernji.hr, što je bio možda i najiscrpljujući posao koji sam u Večernjaku radio, jer na portalu nema rokova kao u novinama, nego se sve treba objaviti, organizirati ili riješiti čim prije, a najbolje odmah. Početkom 2013. vratio sam se staroj ljubavi - novinama - te sam ponovno postavljen za saborskog izvjestitelja. Pomalo pratim i vojsku i još neke druge stvari...
Što se tiče svjetonazora i stavova, ateist sam, zalažem se za potpuno izjednačavanje prava homoseksualnih i heteroseksualnih zajednica, smatram da se u praksi izriču preblage kazne za teška kaznena djela i da država ne čini dovoljno za zaštitu djece i žena, odnosno slabijih i nemoćnih. Živcira me što se neki od najvažnijih zakona u državi mijenjaju kao čarape. Podržavam i smrtnu kaznu ali ne bih inzistirao na njoj ako je većina protiv...
