Prvih 40-ak dana otkako je Hrvatska u Europskoj uniji najviše će pamtiti mještani pograničnih područja. Tamo se život izmijenio preko noći. Naročito na području Čapljine. Nakon silnih gužvi i problema, pokrenuta je inicijativa za promjenu ugovora o granici. Za Večernji list govori državni zastupnik Dragan Vrankić koji je i član Predsjedništva HDZ-a BiH, koji je ovo pitanje postavio u Parlamentu.

• Kako gledate na inicijativu za izmjenom ugovora s Republikom Hrvatskom?

Inicijativa je utemeljena. I osobno sam kao zastupnik u državnom Parlamentu prije mjesec dana postavio to pitanje.

• Čini mi se da je to bilo više vezano uz područje Čapljine?!

Postavio sam pitanje što će se učiniti kako bi se popravilo stanje nakon što je Čapljina ostala samo s jednim graničnim prijelazom za putnike, a u međuvremenu su započele goleme gužve. No, nije u pitanju samo Čapljina, nego, rekao bih, i veliki dio BiH jer se radi o najvažnijem magistralnom pravcu M-17 na koji je usmjerena najmanje trećina države prema RH.

• Što je krivo napravljeno pa su se stvorili ovi problemi?

Ovome se problemu pristupilo površno.

• Čini se da postoji i dosta zakašnjenja!?

Da, ali mislim da svoj nerad skrivamo iza Europske unije. Dva granična prijelaza, BIP-ovi Gradiška i Bijača jedini su za koje se zbog količine protoka roba trebalo dobiti odobrenja. Međutim, za sve ostale stvar je dogovora BiH i RH. Europska unija nikako nije uvjetovala druga pitanja. No, jednako tako točno je da se radilo površno bez priprema za novo stanje prije svega oko koridora Vc jer Bijača nije najvažniji granični prijelaz iako bi to morao biti.

• Zašto sada nije?

Pa bit će kada se izgrade autoceste, a magistralni pravci budu usmjereni prema tome cestovnom koridoru. No, sada imamo jednu izoliranu zonu od dva kilometra autoceste bez pristupnih cesta prema drugim važnim cestovnim pravcima. Ljudima je sada gotovo praktično nemoguće objasniti kako će doći do Bijače.

• Hajdemo biti konkretni. Postoji li način da se pomogne ljudima koji putuju prema jugu, a napose Čapljincima koji svakodnevno žive s tim problemima?

Ne bih izdvajao Čapljince od ostalih građana BiH jer svi imamo problem. No, činjenica je da ga Čapljinci imaju dvostruko jer su svakodnevno upućeni na prijelaz granice. Značajan postotak ljudi radi ili se školuje u Metkoviću, Pločama. Unutar same Čapljine poseban je problem Gabela Polje gdje granična crta ide Ulicom Marka Marulića ili Hercegovačkom ulicom. Ima slučajeva da s jedne strane ulice žive dva brata, a s druge strane roditelji. Između njih je sada postavljen zid i ograničava im se kretanje iza 22 sata. Oni nakon toga mogu ići samo preko deset kilometara udaljenih Doljana. To nema nikakvog smisla.

• Očekujete li da će Hrvatska prihvatiti inicijativu i izaći u susret jer primjerice u Čapljini ili konkretnije u Gabela Polju vjeruju da su trgovački lobiji kumovali ovim problemima?

Mislim da hoće. Jednostavno mora. Ako smo partneri, a nema nikakvih razloga da bude drukčije. Malo je primjera na 1000 kilometara dugoj granici na kojoj je toliko isprepleten prostor i ljudi kao što je dolina Neretve. Cijela povijest povezanosti dva dijela pa ako hoćete i veze s Europom je išla preko doline Neretve, a sada se u jednom danu sve presjeklo. Sada imamo situaciju da je nekoliko graničnih prijelaza koji nisu frekventni gusto zbijeni, a područje oko Čapljine orijentirano na jedan granični prijelaz. Očito se radi o pogrešci. Gabela Polje treba biti međunarodni granični prijelaz.

• Koliko je problem činjenica da je koridor Vc tek započet i da nigdje ne završava, da se na njega teško mogu uključiti putnici i robe?

Da smo prometno povezali granične prijelaze s cestovnim komunikacijama, onda bismo imali puno manje problema. Konkretno, Bijača je od Višića udaljena sedam kilometara. Ako želite iz Višića doći na Bijaču, trebate putovati 40 kilometara. Rješenje je izgradnja prometnice koja bi povezala Višiće, Gabelu, Crniće i Bijaču. Radi se o vrlo maloj investiciji. Osobno sam državnog ministra Damira Hadžića izvijestio o tome problemu i obećao je doći vidjeti stanje na terenu.

• Ako se ne varam, postavili ste i zastupničko pitanje oko problema izolacije Neuma. Kako ga riješiti?

Bio sam ponukan činjenicom jer se uvjetovalo povezivanje hrvatskog juga s izlaskom BiH na otvoreno more, a nitko nije govorio o ljudima iz Neuma i tamošnjim gospodarstvom. Ja želim isprovocirati reakciju. Naime, ljudi koji uzgajaju ribu u Neumu ako je žele prodati u Dubrovnik moraju pripremiti sve papire u Neumu, s hladnjačom preko Svitave doći u Stolac zatim Čapljinu, Ljubuški i Bijaču nakon čega se moraju uputiti prema Neumu, napraviti provoznicu, zapečatiti kamion, zatim u Bistrini sve razdužiti da bi riba stigla u Dubrovnik putujući 300 kilometara. To je apsurd, a u pitanju su vrlo ozbiljne stvari od kojih ovisi život i opstanak ljudi. Sada naime imamo prometno izoliran Neum i tamošnji ljudi to nisu zaslužili.

• S Hrvatskom je BiH trgovinski zaratila zabranjujući uvoz određenih roba, a istodobno se govori da je pozadina u interesnim lobijima iz Srbije, odnosno Turske. Vjerujete li u objašnjenja kako je EU broj razlog za zabranu uvoza, a do 1. srpnja je ta hrana bila ispravna?

Očekujem da se to pitanje riješi, a u BiH sva pitanje dolaze političkim putem. Da ovdje nema politike, ne može me nitko razuvjeriti. Kada imate stavove jedne strane da ne žele u NATO, a drugima se ne žuri u EU i jačaju veze s Turskom, mi se moramo konačno trgnuti i ne smijemo stvari promatrati nijemo. Ne vidim nikakvog razloga da za robe iz Srbije ne vrijede ista pravila, kao za robe iz Hrvatske. Mi se zaklinjemo da će nam Hrvatska biti partner, lučonoša, od najveće pomoći za približavanje u EU, a mi joj pravimo barijere zato što nema EU broj. Nema razloga da u BiH koristimo robe iz Hrvatske s EU brojem, a da se istodobno iz Srbije ili Makedonije može uvesti bilo kakva. To u najmanju ruku nije principijelno i nema logike.

• Je li u pitanju osveta zbog zabrane izvoza mlijeka i može li BiH dobiti u tome “ratu” s EU i Hrvatskom?

Mi ne možemo glumiti silu i moramo ispuniti domaću zadaću. Imali smo dovoljno vremena i ovo što sam ranije govorio od graničnih prijelaza i prometnica, a tako je i s inspekcijskim službama, kontrolnim institutima. Sve je do nas iako smo čak od EU-a dobili sredstva. No, nekomu je očito dobro poslužilo kako bi se BiH još više valjala u blatu. A jasno je zašto je to tako. Meni smeta što je veliki dio građana, prije svega hrvatskoga naroda zemljopisno naslonjen na RH i sada su dovedeni u poziciju da se stvara granica kakva nije bila ‘48. između Istoka i Zapada. Na taj nas način Hrvatska neće povući prema EU, nego se stvari vraćaju nazad.

• Jasno ste aludirali na bošnjačku i srpsku politiku. Ali znaju li Hrvati što im je cilj, što je strategija hrvatske politike?

Nemate nijednog pitanja koje je bilo uvjet za EU, a da ga hrvatski dužnosnici nisu poduprli. Naša je platforma jasna i znamo što hoćemo. No, drugi nas ne podržavaju. Da bismo je proveli, moramo imati mehanizme, no nemamo ih. Poput smo Kalimera. Govorimo - “Ne može”, “!Nepravda”. I nemamo mehanizama da to promijenimo. Zato je potrebna promjena Ustava i Izbornog zakona da bi uspostavili tu jednakopravnost. Dok se to ne dogodi, naša opredijeljenost za EU će biti samo pusta želja.

Ova kovanica prodaje se i za 35.000 eura. Imate li ju?