Božić je u srcima svih i radost se osjeća na svakom koraku. S pjesmom i radošću gotovo svi kreću u novi i ljepši život. Ovih je dana i kod onih kojima je dosta teško, ipak, svjetlo osvijetlilo životne nevolje. U posuškoj obitelji Vlade i Nade Milićević vrijeme je za iskrice u njihovu dugogodišnjem teškom životu. Njihova je životna priča prepuna nevolja i, što je najgore, teške Vladine bubrežne bolesti. Tijekom posjeta doznali smo kako je Vlado već deset godina na dijalizi, a Nada je nezaposlena. Bitku biju s dubokim mukama na svim stranama svoga grčevitog preživljavanja. Vladina je mirovina tek 310 KM, a kao stopostotni invalid dobije tek 200 KM.
Dugo nema vlastitog doma, pa plaća 200 KM stanarine, plus režije. -Radio sam 30 godina, ali mi čak deset godina nisu uplaćivali doprinose. Na dijalizi sam već osam godina i svaki drugi dan sam u Mostaru. Ustajem u pet ujutro i vraćam se popodne. Godinama sam tražio mali stan. Ipak, nedavno su mi u Općini dodijelili trošnu garsonijeru, totalno obrušenu, bez struje s lošim otvorima i zidovima. Mali skučeni prostor za mene bolesnika nije rješenje, ali sam zahvalan i za taj čin. Skupo bi me stajalo dovesti u red taj sobičak, ispričao nam je Vlado dio svoje velike nevolje. Supruga Nada je skoro deset godina bez posla a sada mora od jutra do sutra biti uz bolesnog Vladu. Život je na rubu opstanka.
