– Zatražili smo od srbijanskih vlasti da istraže tko je bio uključen u skrivanje i podržavanje osoba koje su bile optužene pred sudom, kao što su Mladić, Karadžić i Hadžić. Vjerujemo kako preostaju odgovori na ozbiljna pitanja o tome kako je bilo moguće da se Mladić skrivao 16 godina. Mi imamo informacije o tome gdje se skrivao do 2006., ali ne i gdje je bio od tada do dana kada je uhićen. Stoga pozdravljamo izjavu Srbije kako će istražiti i pravno goniti one koji su pomagali Ratku Mladiću dok je bio u bijegu. Raduje nas i što ćemo dobiti dodatne informacije kako je Goran Hadžić mogao izbjegavati pravdu posljednjih sedam godina. On je pobjegao pod sumnjivim okolnostima, kratko nakon što je nalog za njegovo uhićenje dostavljen Beogradu – rekao je glavni haaški tužitelj Serge Brammertz u intervjuu današnjem beogradskom Blicu.
Brammertz je izrazio i zabrinutost što neki u Srbiji "ne prihvaćaju i poriču zločin u Srebrenici". On podsjeća kako će Mladiću u Haagu suditi za individualnu odgovornost za zločine u BiH i kako je važno da "države bivše Jugoslavije nastave rad nakon prestanka mandata Haaškog suda".
– Njima ostaje privesti pravdi brojne počinitelje zločina u Srebrenici, koji su bili na nižim zapovjednim dužnostima. Odgovornih za zločine u Srebrenici još ima na slobodi – upozorio je Brammertz..
Srbijanski mediji prenose BBC koji je razgovarao s Nenadom Stokovićem, čovjekom iz Lazareva koji je bio svjedokom uhićenja Ratka Mladića. – Ratko Mladić je prilikom uhićenja rekao kako je mogao ubiti desetoricu policajaca, ali nije želio, jer su to mladi ljudi koji samo rade svoj posao. Rekao je: "Ja sam taj kojega tražite", a izgledao je kao da mu je laknulo što je otkriven – prenosi BBC riječi Mladićeva susjeda koji tvrdi da ranije nije znao da se najtraženiji haaški bjegunac skriva u Lazarevu jer, "da smo znali, smjestili bismo ga u kuću koja ne pripada njegovim rođacima u kojoj ga policija nikad ne bi pronašla".
No, tvrdi Stoković, Mladić je prije deset godina dolazio u Lazarevo k rođaku Branku gdje je imao pčele. – Slobodno se šetao ulicama, svi su znali tko je on, njegovi su tjelesni čuvari bili naoružani i bilo je jasno da su željeli da ih ljudi ne primijete – kaže Stoković.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
