Zahvaljujući dobroti vaših srca, imamo nadu za bolje sutra, poručilo je 30-ak osoba s posebnim potrebama “Kuća nade” ovogodišnjim donatorima koji su pomogli funkcioniranje Centra koji već deset godina nema riješen institucionalni status. Zahvaljujući voditeljici Centra Ivanki Šimić, Samiri Terzić, dopredsjednici udruge, sestrama franjevkama Marijinim misionarkama, prije svega sestri Agneszcki Hvalinskoj iz Poljske, Centar otvara svoja vrata tri puta tjedno, a ima moderno uređene prostore i prostorije za rad brojnih radionica.
Ljudi dobra srca
-Centar u radu ograničava nepostojanje stalnih izvora financiranja pa se snalazimo kako znamo i umijemo. Realiziramo brojne projekte i tako dolazimo do sredstava, a nešto i od ljudi dobra srca, kaže nam Ivanka Šimić. Zaposlili su i stručnu osobu, logopetkinju Aldijanu Alić, a sestra Agneszcka zapravo je magistrica defektologije i rehabilitacije pa stručnog nadzora ne nedostaje. -Radim tri godine s ovom djecom jer me to oplemenjuje.
U našem centru vodila sam projekt Caritasa gdje su djeca učila proizvoditi hranu, kuhati i sama se hraniti, čime su se osjećali jako korisnim. Roditelji takve djece ne trebaju se ničega stidjeti. Za nas takvo dijete nije nikakav teret, već samo radost jer to su posebna djeca koja daju puno ljubavi i suosjećanja, kaže sestra Agneszcka. Volonteri u “Kući nade” posebna su priča. Bez ikakve naknade i s puno ljubavi pomažu u toj humanoj zadaći. S najdužim stažom volontiranja od četiri godine je Mateo Crnčić, učenik prvog razreda Medicinske škole u Odžaku.
Kaže nam kako je to posebno angažiranje koje oplemenjuje. U Centru smo zatekli i volonterke Anitu Lemut i Anu Došlić koje također s puno ljubavi pomažu u radionicama.
Zajednica malo daje
Među malobrojnim dužnosnicima i zapravo jedini koji je obišao mališane na priređenoj izložbi bio je Blaž Župarić, ministar u Vladi ŽP-a. Smatra kako zajednica malo daje za ovakve ustanove te je neophodno institucionalno rješavanje takvih ustanova.