Kad se vraćaš s mora, ja se dosađujem – kratka je poruka koju je svom prijatelju u četvrtak točno u 21.16 sati poslao 10-godišnji Paulo dok je stajao ispred kuće u Ulici Radoslava Cimermana 2 na zagrebačkoj Kajzerici. Pod nogama mu je stajala nogometna lopta koju je u toj svojoj dosadi nabijao čekajući da mu prijatelj odgovori.
Umjesto odgovora, petnaestak minuta kasnije po mladog Paula, njegovu majku Maju, tetu Josipu, baku Filjku, djeda Dragomira i Josipina partnera Davora Paušaka stigla je smrt u obliku Igora Nađa (36), monstruma koji ih je sve u manje od minute hladnokrvno smaknuo pištoljem i tako počinio zločin kakav se do sada nije dogodio u Hrvatskoj.
U ludilu zaboravio na bebu?
Nađ je na cesti ispred kuće svoju bijelu Škodu Octaviju parkirao minutu ili dvije prije 21.30 sati, uzeo je pištolj koji je, kako neslužbeno doznajemo, ilegalno posjedovao dulje vrijeme te je zatim s očito unaprijed dobro pripremljenim planom krenuo prema kući ispred koje su u tom trenutku bili njegova partnerica Maja Tojagić, njezine sestra i majka Josipa i Filjka te mali Paulo. Susjedi kažu kako nisu čuli nikakvu viku ili galamu prije nego što su krenuli pucnjevi tako da je Nađ vjerojatno odmah krenuo pucati.
Nakon prva dva-tri hica stanovnici Kajzerice kažu da su čuli glasne ženske povike “upomoć, nemoj molim te, upomoć”, nakon kojih je uslijedilo još nekoliko hitaca. U tom trenutku Maja, Josipa, Filjka i Paulo već su mrtvi ležali na tlu, a Nađ je nastavio svoj krvavi pohod. Ušao je u kuću u kojoj je zatekao Dragomira Tojagića i Davora Paušaka prema kojima također nije imao ni trunke milosti. Jednog je ubio odmah u hodniku, a drugog u kuhinji u kojoj se na podu i jutro nakon stravičnog događaja kroz prozor mogla vidjeti ogromna, metar do metar i pol velika krvava mrlja.
Masakr je preživjela jedino dvoipolmjesečna beba, a dok neki smatraju kako je Nađ nije ubio jer je ipak bila riječ o njegovu djetetu, “njegovoj krvi”, drugi su mišljenja da to nije učinio samo zato što se nalazila u drugoj prostoriji pa je u tom ludilu praktički zaboravio na nju. Bilo kako bilo, nakon grozomornog čina, mirno je prošao pored nogometne lopte koju je Paulo do prije nekoliko minuta bezbrižno napucavao te je ušao u onu Škodu kojom se i dovezao.
Upravo u trenucima dok su policajci zaprimali prve pozive uplašenih susjeda koji nisu bili sigurni što se to događa oko njih, Igor Nađ izlazio je iz Kajzerice, a gdje je proveo idućih nekoliko sati, za sada je još uvijek nepoznato. Ono što je poznato jest da ga je policija točno šest sati nakon ubojstva, dakle negdje oko 3.30 zatekla na cesti na području Brezovice.
Nalazio se u automobilu, a nakon što su ga policajci okružili i naredili mu da se preda, na trenutak je i izgledalo kao da će to učiniti. Izašao je iz vozila, napravio nekoliko koraka, a zatim doslovce bez ijedne progovorene riječi podigao pištolj, isti onaj kojim je šest sati ranije počinio šesterostruko ubojstvo, te si ispalio hitac u glavu.
Na nogama cijela Hrvatska
Nakon toga su mogli odahnuti i brojni policajci iz svih rodova policije, uključujući i interventne te pripadnike specijalne policije koji su do tada dežurali na, kako je rekao načelnik PU zagrebačke Marko Rašić, svim bitnijim punktovima u Zagrebu. Da je policija u ovom slučaju svoj posao doista shvatila ozbiljno, govori i činjenica da su na noge, osim zagrebačkih, bili dignuti i drugi policajci iz cijele Hrvatske.
– Gotovo trideset godina radim na očevidima, ali ovakav pokolj ne samo da ne pamtim nego se takvi rijetko viđaju i na televiziji, a ne u stvarnosti – riječi su kojima nam je još u trenucima dok je u noći s četvrtka na petak trajao očevid usput tupo gledajući u pod jedan od policajaca opisao svu grozotu ovog pokolja. U šoku je isto tako bila i ekipa zagrebačke hitne pomoći koja je prva stigla na Kajzericu, a svi među njima, i inače navikli na grozne i potresne prizore, poslani su na odmor ne bi li se psihički pokušali oporaviti od strašnog prizora koji su zatekli.
Druge dvije ekipe koje su ubrzo nakon njih stigle na mjesto događaja ubrzo su vraćene u bazu jer, s obzirom na situaciju koju su zatekli, nisu mogli biti od pomoći ubijenima čija su tijela ležala na krvavom putu koji je vodio od dvorišta preko ulaznih vrata i hodnika do trošne kuhinje.
