- Marija je bila cvijet koji je mirisao okolinom i budio život u svima nama. Iz nje je zračila nevjerojatna toplina koja je svima nama davala snagu i podizala nam raspoloženje, piše Večernji list BiH.
Grob natopljen suzama
Došla je iz Beča da skupa doživimo još jedan lijep doček Nove godine, da nam uljepša dane i ulije snagu za nove životne pobjede. Trebala je do srijede ostati kući, ali zla kob je prekinula njezin život u najvećem usponu. Bila je željna života, zabave i prijateljstva, a o njoj možemo roman napisati, jer skupa smo od malih nogu kao društvo iz Podbarja, govore nam Marijana Oršolić, Matea Bernatović i Josip Jurić, njezini prijatelji uz koje je, skupa s prijateljicom Magdalenom, provela posljednje sate svojeg mladog života.
Marija je jučer pokopana u rodnom mjestu Donjoj Mahali na groblju Karaula. Smrtno je stradala u subotu, zadnjeg dana 2016.godine, od gušenja plinom iz plinske grijalice. Mariju i njezinu prijateljicu Magdalenu Dominović iz Splita mrtve na krevetu uočio je njezin tata Zvonko, ali već tada nije bilo načina da se spase dvije mlade djevojke. Na posljednjem ispraćaju 21-godišnje Marije okupilo se više od 2000 njezinih sumještana, prijatelja i poznanika obitelji Damjanović i nitko u tim trenucima nije mogao sakriti suze.
Zajednička tetovaža
Dok su bijeli lijes spuštali u grobnicu, plač i jauci su parali tišinu šibovačkog polja uz rijeku Savu, a najteže trenutke u svojim životima proživljavali su Marijini roditelji Ana i Zvonko, sestra Ružica i braća Zvonko, Vitomir i najmlađi Josip, te mnogobrojna obitelj okupljena oko groba natopljenog suzama i prekrivenog mirisnim cvijećem.
Na ispraćaju su također bili otac i brat pokojne Magdalene Dominović, koji su došli u Orašje kako bi preuzeli tijelo svoje mezimice. Kako je Magdalena državljanka Austrije, doznali smo da će je otpremiti u Austriju, a potom odlučiti o mjestu pokopa. Marijini prijatelji govore da je s Magdalenom nerazdvojna od kada je došla u Beč s 10 godina. – U duši su potpuno iste osobe, uvijek nasmijane. Prvi put je dovela Magdalenu u svoju Donju Mahalu i neraskidivo prijateljstvo završilo je zajedničkom smrću, na način koji nitko u Posavini ne pamti. Zadnju večer smo se družile do jedan sat nakon ponoći, pričale i smijale se i otkrile su nam da će uraditi jednu malu tetovažu sa zajedničkim simbolom. Uvijek su isto razmišljale, imale istu vodilju života. Obje su bile zaposlene, a Marija je zadnji put dolazila kući za zaruke brata Vitomira i skupa smo uživale mjesec dana. Prijateljstvo i veza s Marijom ostat će trajno u našim životima, kroz plač su poručile prijateljice Matea i Marijana.
