- Ma, tu sam sliku Gabrijela Jurkića “Divlji mak” iz 1921. uredno platio i preplatio, pet puta više nego za koliko je nabavljena. Ognjen Vučetić iz Zagreba, sin poznatog kolekcionara umjetnina Dejana Vučetića, inače jednog divnog, danas pokojnog, gospodina, navodno je u novinama vidio tu sliku na zidu jedne od soba u vili Nadana Vidoševića pa mene kroz te iste novine prozvao. Valjda da komunicira s majkom, znao bi što je istina. Znao bi da je ta slika plaćena u tri rate i da sam ja od toga imao samo proviziju. Nju je preko mene kupio drugi kolekcionar iz Hrvatske, i to je sve što imam reći o tome - kaže nam Branimir Martinac, vlasnik Galerije Martino iz Mostara, odgovarajući na optužbe koje su ovih dana stigle iz Zagreba. Naime, Ognjen Vučetić tvrdi da je godinama tražio tu sliku, za koju je njegov otac, strastveni kolekcionar, navodio da je i jedna od najljepših iz njegove veličanstvene zbirke u kojoj su bili sami dragulji hrvatske moderne, Bukovci, Vidovići, Gecani, Varlaji, Trepšei... Pri tome spominje kako je slika netragom nestala nakon velike izložbe Gabrijela Jurkića u Mostaru 2003. koju je organizirao upravo Branimir Martinac.
- Moj je jedini uvjet bio da ta slika bude na izložbi te da se onda proda. Inače, koliko znam, otac Dejan Vučetić je za tu sliku izdvojio 5000 maraka još 1991. godine u Sarajevu, a nalazila se u posjedu obitelji Kaluđerića. Na žalost, čita zbirka je kasnije rasprodana u bescjenje - ističe vlasnik Galerije Martino.
Stari Vučetić imao je povjerenja u mostarskoga galerista i izdavača i nije radio nikakve probleme kada mu je došao na vrata s molbom da posudi kapitalno Jurkićevo djelo za izložbu koju priprema. Štoviše, ta je slika trebala biti i reproducirana na naslovnici luksuzne monografije koja je tim povodom objavljena. Vučetić je imao ugodno iskustvo s Martincem i prije, jer mu je prodao neke skulpture i dvije manje slike Gabrijela Jurkića, a Martinac se pokazao galantnim i platio je čak i više nego što je kolekcionar tražio. Te 2003. godine veliko je Jurkićevo platno dimenzija 100x150 otišlo u BiH, na izložbu u Mostar. I više se nikada nije vratilo.
Sin Ognjen naslijedio je očevu zbirku, koja je devedesetih godina dobrim dijelom rasprodana zbog teške situacije u kojoj se našla obitelj Vučetić. Kako sada tvrdi, tražio je natrag spornu sliku, ali neuspješno.
Martinac je iz dana u dan pronalazio nove razloge zašto sliku ne može vratiti..., i tako punih deset godina. Izmišljao je svakojake izgovore. “Sliku ne mogu vratiti jer ju je uzeo jedan ministar iz Vlade BiH”, govorio je. Pa se pravdao da je ne može vratiti zbog problema s transportom, a onda je predložio vlasniku da odustane od slike i prihvati novčanu naknadu. Stari Vučetić umire 2004. godine bez ikakvih saznanja što se dogodilo s njegovom umjetninom. Potragu nastavljam ja . Svašta sam mislio, ali nije mi padalo na pamet da bi slika mogla biti u Hrvatskoj. Pogotovo ne kod Nadana Vidoševića. Čak sam se u jednom trenutku spremao otići u BiH i pronaći tog političara kod kojeg je navodno naša slika. Nadan Vidošević, kolekcionar koji je bio jako dobro upoznat s tržištem umjetnina, morao je, bez sumnje, znati da kupuje iznimno vrijednu sliku bez papira, bez ikakva certifikata, bez dokaza o podrijetlu. U to se rijetko koji ozbiljan kolekcionar upušta. Kako je ova vrijedna slika završila u Vidoševićevoj vili zasad ostaje tajna - spominje sin Ognjen i dalje prozivajući Martinca.
- Ma zvao je. Uglavnom je zvao za vrijeme nekih utakmica kada bi valjda sjeo s veselim društvom. Nisu to bili neki neugodni razgovori. Svaki put sam mu rekao istinu pa me je ovo sve nekako zateklo. Nisam htio ništa ni demantirati, pogotovo ne riječi takvog čovjeka, jer da sam nešto kriv valjda bi mi prvo došla policija na vrata, a ne vi. Ovo mi je prvo ovakvo neugodno iskustvo - zaključuje Martinac.
