U nastavku suđenja Boži Vučenoviću (1960.) i još dvanaestorici optuženih za trgovinu ljudima, radno iskorištavanje u inozemstvu i pranje novca, saslušani su svjedoci Joviša Pejičić iz Brčkog i Mitar Jeftić iz Ugljevika. Prema optužnici, preko predstavništva tvrtke Serbaz u Bosanskoj Gradišci, čiji je direktor Božo Vučenović, organiziran je kriminalni posao vrbovanja radnika iz BiH koji su u Azerbajdžanu, umjesto obećane dobre zarade, šikanirani, zlostavljani, te nisu plaćani. U ovoj zemlji su od 2007. do 2009. umrla dvojica radnika iz Bosanske Gradiške i Živinica.
13 optuženih
Tužiteljstvo BiH je, podsjećamo, krajem lipnja prošle godine podiglo optužnicu protiv Bože, Milana, Nedeljka i Miroslava Vučenovića, Rade Ljubičića, Saše Lipovca, Safeta i Rasima Turanovića, Nenada Tatića, Slaviše Kojića, Zorana Dmitrovića, Zorana Kalajdžića i Novaka Ćirića.
Prvi svjedok je rekao da je u Azerbajdžanu radio od 29. listopada 2009. do 10. rujna 2010. na poslovima keramičara te da je s Miroslavom Vučenovićem pogodio satnicu od pet do sedam dolara, koji mu je rekao da će biti smješten u sobama od po četiri do pet osoba, te da će se raditi od 10 do 12 sati dnevno. Istaknuo je da je s njim u Azerbajdžan pošlo 50-ak radnika koji su po dolasku u Baku predali putovnice Saši Lipovcu. Pejičić je priznao da je otišao u Azerbajdžan, a da nije znao kako se zove tvrtka za koju će raditi. Svjedok je potom naglasio da nije dobio ni jednu plaću, te da je predujam od 100 dolara dobio nakon mjesec i pol. Radni dan na gradilištu je, prema njegovim riječima, trajao i po 15 sati, a dodao je da su bili smješteni u objektima gdje nije bilo adekvatnih uvjeta za život. U kući u kojoj je svjedok stanovao bilo je oko 100-ak radnika, a on je spavao u sobi sa 32 osobe. Odmah je uočio da je kapija dvorišta bila zaključana, a da je na vratima pisalo da poslije 19 sati nema izlaska vani. On je ispričao da nikad nije bio kažnjavan novčano i fizički, ali je dodao da je čuo da je bilo takvih slučajeva.
‘Bijela kaciga’
- Drugi ili treći dan radio sam pločice u kupaonici, kada je došla ‘bijela kaciga’, kako smo zvali kontrolora, koji je stavio ‘vaservagu’ na zid i rekao da moram biti precizan. Rekao je ako ispod nje provuče 100 dolara toliko ću biti kažnjen, a ako ispod stane još jedna ‘stotica’, 200 dolara će mi odbiti od plaće, rekao je Pejičić. Odgovarajući na pitanja odvjetnika, Pejičić je rekao da nitko od radnika nije smio odbiti prekovremeni rad. Ako bi netko odbio, postao bi trn u oku šefova. Dodao je da se nije moglo prije otići kući, jer nisu imali putovnice ni novac, a rečeno im je da se mjesec dana mora besplatno raditi za zrakoplovnu kartu. Svjedok Mitar Jeftić je kao profesionalni pekar i buregdžija radio u kuhinji u Azerbajdžanu. I ovaj svjedok je rekao da je iz Beograda otputovao za Azerbajdžan, da je predao putovnicu, te da mu taj dokument nije trebao jer nije bio dopušten izlaz, a nije imao ni novaca. Prvi novac dobio je tek nakon dva mjeseca boravka u Azerbajdžanu. Jeftić je rekao da je čuo da je problem u toj zemlji nastao kada su se Vučenovići, vlasnici Serbaza, zbog pronevjere, posvađali s Vladom Azerbajdžana, te su zato protjerani. - Nije mi se dopao ni smještaj koji je bio katastrofalan. Pričalo se o fizičkom i novčanom kažnjavanju, ali nas prije odlaska nitko s tim nije upoznao, rekao je svjedok. Nakon povratka u BiH, Jeftić je počeo raditi u motelu Metohija u Gacku, vlasništvo obitelji Vučenović, misleći da će biti isplaćen, te da će mu biti nadoknađen novac iz Azerbejdžana. Nakon šest mjeseci dobio je otkaz, jer je, kako veli, odbio potpisati dokument koji mu je donio izvjesni Boško Milić. U dokumentu je navedeno da su ga Vučenovići korektno isplaćivali.- Tvrdim da sam oštećen, a nije mi uplaćeno ni 14 i pol mjeseci radnog staža, dodao je Jeftić. Odvjetnici su oba svjedoka pitali o zaradama u BiH, načinu plaćanja, davanju tri obroka pokušavajući to istaći kao pozitivne stvari koje je uradila tvrtka Serbaz. (OS, rs)
