Uspješno naplaćeno potraživanje za brojne poduzetnike danas često znači opstanak. Njihovi su saveznici u toj borbi tvrtke za naplatu potraživanja koje dužnici često mnogo ozbiljnije shvate nego vjerovnike. Zašto? Vjerojatno dijelom i stoga što su im “preteče” iz krim-miljea osigurali imidž kojeg se teško mogu riješiti unatoč dijametralno suprotnim metodama kojima se koriste.
Raste i opseg i broj tvrtki
Tržište nenaplaćenih potraživanja po nekim je procjenama vrijedno više od 40 milijardi kuna samo među pravnim osobama, od čije provizije mogu graditi biznis. Kulminacijom krize njihovo poslovanje raste i po opsegu i po broju tvrtki koje se bave naplatom potraživanja. – Broj klijenata povećao se tijekom 2010. i 2011., što je očekivano s obzirom na krizu i zbog povećanja nelikvidnosti. Naši klijenti dolaze iz raznih djelatnosti: telekomunikacija, građevine, informatike, zdravstva, poljoprivrede, veletrgovine, proizvodnje... – ističe Tonči Barbić, direktor tvrtke Coface Hrvatska, koja se bavi naplatom potraživanja i prodajom bonitetnih izvješća, a dio je grupacije Coface Holding sa sjedištem u Parizu.
Uspješnost naplate jako je “rastezljiva” – od tek 10 do čak 80 posto visine potraživanja, ovisno o sektoru klijenta, starosti potraživanja i visini iznosa koji vjerovnik potražuje. O gotovo istim varijablama ovisi i cijena njihove usluge, jasno, samo u slučaju da je potraživanje barem dijelom naplaćeno.
– Usluge se naplaćuju na temelju provizije od naplaćenog iznosa. Trošak za klijenta pojavljuje se tek kad je naplaćen dio ili cjelokupno potraživanje. Postotak za naplatu kreće se od četiri pa do 35 posto, ovisi o iznosu, starosti te broju dužnika – otkriva Barbić i dodaje da je za male iznose i velik broj dužnika provizija agencije veća, dok je za veće iznose novijeg datuma i manji broj dužnika provizija manja.
Objašnjavajući metode naplate, Barbić nabraja pismene opomene, SMS, telefonske pozive, sastanke s dužnicima, nuđenje otplate u obrocima, nakon čega se teško oteti dojmu da im se uspješnost krije u tome što su uporni i dužniku beskrajno dosadni. Argumenta sile u ovoj shemi nigdje nema, ali sila argumenata pomaže kad dužnika suoče s činjenicom da im tek nakon njihove procedure nastupaju dodatni troškovi i veći problemi zbog ovrhe ili sudskog procesa. Što su im glavni problemi?
– Dužnici se pretežno koriste taktikom “napad je najbolja obrana” ili osporavaju dugovanje bez dokumentacije i stvarne osnove. U takvim se slučajevima uvijek konzultiramo s nalogodavcem i istodobno pokušavamo smiriti tenzije, dogovoriti plaćanje dugovanja i objasniti dužniku da smo tu da bismo mu pokušali pomoći – kaže Barbić te dodaje da rade samo s pravnim osobama.
Radije šute o agencijama
Iako na sasvim legalan način pokušavaju doći do svog novca, tvrtke se rijetko hvale da angažiraju specijalizirane agencije za naplatu potraživanja, a nikad, ama baš nikad, ne koriste izraz “utjerivači dugova”. Anketirajući banke, dobili smo čak i izravna upozorenja da ne rabimo taj pojam. No nazvati stvari pravim imenom ovdje nije stvar nepristojnosti ili nepoznavanja materije. Upravo je nazvati ih drukčije – politički nekorektno.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
