Nakon najave da bi BiH mogla biti izbačena iz članstva Energetske zajednice, osim “izbacivanja” iz članstva najgora bi ipak mogla biti zabrana izvoza električne energije iz BiH u zemlje EU. Razlozi za njezino izbacivanje sadržani su u jednom dokumentu Europske komisije, iz kojeg su vidljivi i uzroci mogućeg izbacivanja BiH. Prema tom dokumentu, navodi se kako bi energetski sektor mogao generirati više prihoda za zemlju, privući ulaganja, jačati industrijski razvoj i služiti kao model unosnog posla za kompanije u cijelom gospodarstvu, stajalište je Izaslanstva Europske unije u BiH. Samo u hidroenergetskom sektoru svaki entitet ima potencijal za proizvodnju dva i pol bilijuna vati sati električne energije. No, kako u BiH nema strategije ni oko jedne bitne stvari, tako je nema ni u energetskom sektoru, zbog čega je ovaj potencijal neiskorišten.
Građani plaćaju ceh
U Europskoj uniji smatraju da je osim političkih neslaganja ključni problemi neučinkovito i funkcionalno upravljanje Elektroprijenosom. Međutim, ne upravlja se nefunkcionalno samo električnom energijom, regulacija plinskog sektora je još uvijek neusklađena, zbog čega najviše ispaštaju potrošači. Dakako, uz ovaj problem navodi se i nepostojanje energetske strategije, nepostojanje zakona o plinu, te opći neuspjeh u smislu napretka na planu reformi u reguliranju i isporuci energije koji su već ranije dogovoreni. Naime, BiH je jedina zemlja u regiji koja nema zakon o plinu. Zbog toga je regulacija plinskog sektora neusklađena, jer samo postoje takozvani regulatori – Ministarstvo energetike u oba entiteta, a detalji uvoznih ugovora nisu javni i malo komu su dostupni. Pretpostavlja se kako je u pitanju niz sumnjivih ugovora vezanih uz kupnju plina, a po svemu sudeći građani kroz račune plaćaju danak brojnim krađama. Ono što je prioritet Europske unije u BiH, kada je u pitanju energetski sektor, jeste poštovanje ugovora o energetskoj zajednici, koji je stupio na snagu 2007. godine, a koji je BiH potpisala dvije godine ranije. Taj ugovor predviđa potpunu liberalizaciju energetskog tržišta u BiH, što znači eliminiranje monopola i zlorabe dominantnog položaja na tržištu, ili subvencija do siječnja 2015. godine, za korisnike u kućanstvima, a do siječnja 2008. isti je važio za ostale korisnike.
Žurno uskladiti zakone
Stoga će Europska unija prvenstveno podupirati što žurnije usklađivanje zakonodavstva o električnoj energiji s europskim standardima. No, kako trenutno stvari stoje, čini se da će i dalje u BiH električnom energijom gospodariti tri elektroprivredne kompanije koje drže monopol.
U postocima i dalje će Elektroprivredi BiH pripadati 48 posto korisnika i proizvodnje, Elektroprivredi RS-a 39 posto te Elektroprivredi HZ HB 13 posto. Drugim riječima, ove tri kompanije će i dalje uživati monopol u područjima na kojima djeluju, što znači da uopće neće biti konkurencije među njima, a kupci i dalje neće moći birati svog dobavljača na osnovi učinkovitosti i posebice cijena. U Europskoj uniji smatraju da su trenutačne cijene daleko ispod tržišne vrijednosti, a to znači da su korisnici zaštićeni od rasta cijena, ali samo u kratkoročnom periodu. Zbog svega navedenog, kratkoročni energetski prioriteti Europskog partnerstva bit će poštovanje ugovora o energetskoj zajednici (EnCT) te razvoj i donošenje državne energetske strategije.
Nakon najave da bi BiH mogla biti izbačena iz članstva Energetske zajednice, osim “izbacivanja” iz članstva najgora bi ipak mogla biti zabrana izvoza električne energije iz BiH u zemlje EU. Razlozi za njezino izbacivanje sadržani su u jednom dokumentu Europske komisije, iz kojeg su vidljivi i uzroci mogućeg izbacivanja BiH. Prema tom dokumentu, navodi se kako bi energetski sektor mogao generirati više prihoda za zemlju, privući ulaganja, jačati industrijski razvoj i služiti kao model unosnog posla za kompanije u cijelom gospodarstvu, stajalište je Izaslanstva Europske unije u BiH. Samo u hidroenergetskom sektoru svaki entitet ima potencijal za proizvodnju dva i pol bilijuna vati sati električne energije. No, kako u BiH nema strategije ni oko jedne bitne stvari, tako je nema ni u energetskom sektoru, zbog čega je ovaj potencijal neiskorišten.
Građani plaćaju ceh
U Europskoj uniji smatraju da je osim političkih neslaganja ključni problemi neučinkovito i funkcionalno upravljanje Elektroprijenosom. Međutim, ne upravlja se nefunkcionalno samo električnom energijom, regulacija plinskog sektora je još uvijek neusklađena, zbog čega najviše ispaštaju potrošači. Dakako, uz ovaj problem navodi se i nepostojanje energetske strategije, nepostojanje zakona o plinu, te opći neuspjeh u smislu napretka na planu reformi u reguliranju i isporuci energije koji su već ranije dogovoreni. Naime, BiH je jedina zemlja u regiji koja nema zakon o plinu. Zbog toga je regulacija plinskog sektora neusklađena, jer samo postoje takozvani regulatori – Ministarstvo energetike u oba entiteta, a detalji uvoznih ugovora nisu javni i malo komu su dostupni. Pretpostavlja se kako je u pitanju niz sumnjivih ugovora vezanih uz kupnju plina, a po svemu sudeći građani kroz račune plaćaju danak brojnim krađama. Ono što je prioritet Europske unije u BiH, kada je u pitanju energetski sektor, jeste poštovanje ugovora o energetskoj zajednici, koji je stupio na snagu 2007. godine, a koji je BiH potpisala dvije godine ranije. Taj ugovor predviđa potpunu liberalizaciju energetskog tržišta u BiH, što znači eliminiranje monopola i zlorabe dominantnog položaja na tržištu, ili subvencija do siječnja 2015. godine, za korisnike u kućanstvima, a do siječnja 2008. isti je važio za ostale korisnike.
Žurno uskladiti zakone
Stoga će Europska unija prvenstveno podupirati što žurnije usklađivanje zakonodavstva o električnoj energiji s europskim standardima. No, kako trenutno stvari stoje, čini se da će i dalje u BiH električnom energijom gospodariti tri elektroprivredne kompanije koje drže monopol. U postocima i dalje će Elektroprivredi BiH pripadati 48 posto korisnika i proizvodnje, Elektroprivredi RS-a 39 posto te Elektroprivredi HZ HB 13 posto. Drugim riječima, ove tri kompanije će i dalje uživati monopol u područjima na kojima djeluju, što znači da uopće neće biti konkurencije među njima, a kupci i dalje neće moći birati svog dobavljača na osnovi učinkovitosti i posebice cijena. U Europskoj uniji smatraju da su trenutačne cijene daleko ispod tržišne vrijednosti, a to znači da su korisnici zaštićeni od rasta cijena, ali samo u kratkoročnom periodu. Zbog svega navedenog, kratkoročni energetski prioriteti Europskog partnerstva bit će poštovanje ugovora o energetskoj zajednici (EnCT) te razvoj i donošenje državne energetske strategije.
