Sredinom lipnja čelnici Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) odlučivat će o isplati još jedne tranše od stand-by aranžmana Bosni i Hercegovini. Vlasti Federacije nisu provele čak četiri obveze, čime cijela država ulazi u novo financijski turbulentno razdoblje. Državni ministar financija očekuje trenutačni zastoj u realizaciji MMF-a.
Prijeti li BiH ponovno prekid aranžmana s MMF-om budući da Federacija nije ispunila četiri uvjeta, a danas istječe jedan od rokova koji su postavljeni?
Kada je u pitanju aranžman s MMF-om, zbog snažne ekonomske krize poduzeli smo potrebne korake od ušteda do strukturalnih reformi nakon čega smo otvorili razgovore s ovom međunarodnom financijskom institucijom kako bi nam pomogla u realizaciji politika koje bismo trebali provesti ovdje. Nakon toga smo u pismu namjere obećali ispuniti dogovorene reforme, a zauzvrat smo dobili kratkoročnu financijsku potporu od 1,2 milijarde eura. Što je najvažnije, obvezali smo se provesti reforme u socijalnom sektoru koji je velike ‘potrošne moći’. I kada se nisu mogle provesti sve te mjere koje je predložilo Federalno ministarstvo financija, ponovno smo se vratili u sferu politike, a time i problema.
Što to konkretno znači za aranžman?
Kako sada stvari stoje, neće se dobiti zeleno svjetlo za nastavak aranžmana. To ne znači otkazivanje sporazuma, nego odgodu sporazuma dok ne ispunimo obveze. To pak podrazumijeva da nećemo dobiti po 100 milijuna eura od Svjetske banke i Europske komisije te još druga sredstva od MMF-a. Ali što je najvažnije, nećemo provesti reforme koje su puno važnije od samoga novca koji je trebao stići. Odbor direktora MMF-a zasjeda 15. lipnja, a kako ulazimo i u vrijeme izborne kampanje nisam siguran da se bilo što više može napraviti. Na kraju ćemo stvoriti dodatni deficit, unutarnje obveze i nove probleme u ekonomiji.
Ministre, stvari uvelike podsjećaju na vrijeme 2006. kada ste bili federalni ministar financija. Tada ste se, kao i kolega Bevanda danas, protivili lažnim obećanjima braniteljima upravo od SDA koja je na tome osvojila izbore, a zbog čega danas imamo kolaps sustava!
Upravo je tako. Pred posljednje parlamentarne izbore Federacija je dobila jedan veliki nož u leđa s usvojenim zakonima iz socijalnog sektora. Ljudi su uvedeni u trajna prava bez ikakve financijske podloge. Upravo zbog tih predizbornih zakona dovedeni smo u poziciju velikih unutarnjih problema. Sada kada smo prepoznali koje reforme treba provesti, gdje se nalaze problemi te izradili potrebne zakone i dobili novac od MMF-a, u parlamentima se ponavlja ista stvar. Ponovno pred izbore nas se gura u bunar iz kojega će biti teško izaći.
Kako gledate na nova obećanja koja je uputio predsjednik SDA da se s dvije godine ratnog staža ide u prijevremenu mirovinu, a koja mogu nanijeti i veliku kratkoročnu štetu?
Prije svega se u zabludu dovodi ljude kojima se šalju takva obećanja jer im država neće moći isplatiti fiktivno obećana prava. No, prije svega želim reći kako ovim potezima zabijamo autogolove kada je u pitanju investiranje jer je to jedini način povećanja broja radnih mjesta i stvaranja nove vrijednosti s kojom je moguće plaćati i socijalni sektor. Mi međutim sada radimo obrnuto, stvaramo nove obveze koje ćemo teško izmirivati.
Sve razine vlasti od BiH, RS-a, Brčkog su ispunile obveze prema MMF-u. Jedini je problem Federacija, u ovome slučaju financijski, a u drugima politički!
Federacija je neuralgična točka Bosne i Hercegovine od političkog uređenja i nepovjerenja do nepostojanja parlamentarne većine koja funkcionira samo dok se ne sjedne u klupe. Zbog jeftinih političkih poena pravi se greška za greškom. S druge strane ne poduzimaju se koraci i donose zakoni koji će donijeti bolje uvjete življenja.
Kada zbrojite učinke, kakve je probleme izazvala globalna ekonomska kriza za ekonomiju BiH i koliko je u tome kontekstu bio značajan aranžman s MMF-om?
Mi smo procijenili učinke svjetske krize koja je došla s blagim zakašnjenjem u odnosu na zemlje s razvijenim financijskim tržištem. Prvi put se u BiH u 2009. smanjio GDP, smanjio se uvoz i izvoz što govori da nam se smanjio ekonomski krvotok govoreći medicinskim žargonom. Također smanjile su se za nekih pola milijarde smanjile i financijske doznake iz inozemstva s kojima smo ranijih godina u značajnoj mjeri smanjivali naš deficit. Zbog toga smo poduzeli mjere štednje, ali i sklopili sporazum s MMF-om koji nam je dao smjer rada u pravcu novih investicija u realni sektor što smatram najvažnijim dijelom ovoga sporazuma.
Kakvo je stanje s vanjskim dugom BiH, napose u kontekstu pada vrijednosti eura i rasta dolara?
Naš vanjski dug čini 22 posto, a 13 posto čini unutarnji dug što nas čini umjereno zaduženom zemljom. No, ni odnos zaduženosti nije toliko značajan, koliko je važno u što ulažete novac. Ako to usmjeravate u nove investicije, onda činitie dobru stvar, a ukoliko to gurate u socijalnu potrošnju, onda sebi vežete konopac oko vrata. Kada je u pitanju odnos dolara i eura, sada nam ne puše vjetar u leđa kako je to bilo prijašnjih godina kada je dolar bio u padu. Ukoliko se trend rasta dolara nastavi, do kraja godine ćemo morati isplatiti 40 milijuna maraka više nego da nije porasla njegova vrijednost.
Prije izvjesnog vremena ste predlagali otkup toga duga kada je dolar bio na niskoj razini!
To rade uređene države zbog monetiziranja dolara koji je bio vrlo povoljan. Međutim, Federacija tada nije imala novca i sada dvostruko skuplje plaćamo ova zaduženja.
Je li istina da Republika Srpska i Federacija BiH traže smanjenje državnoga proračuna za 2011. te je li to i politička poruka Sarajeva, odnosno Banje Luke prema državi BiH?
To je bila praksa i proteklih godina kada entiteti nisu imali razumijevanja za državu. I prošle godine sam ostao nadglasan oko proračuna, ali smo imali određena ušteđena sredstva koja ove godine nemamo pa bi morali za 20 milijuna povećati iznos sa zajedničkog računa za 2011. godinu. Tome se snažno protive iz Republike Srpske, ali i dijela Federacije BiH. Kada je u pitanju RS radi se o tome da se ne želi razvoj institucija BiH. Ukoliko pak FBiH ne podrži razvoj državnih institucija i to će biti politička poruka da se ne želi graditi država nego samo dva entiteta za koje znamo kakvo je stanje u njima. Iz toga se može iščitati da su Hrvati najbolji čuvari države BiH i istinski opredijeljeni za bruxelleski put.
Ministre, čini se da su Hrvati ponovno izigrani jer se sve čini da se autocesta ne gradi u Hercegovini i dijelu Posavine, a dio projekata kroz Bosnu je odobren. Kako ćete se postaviti oko toga?
Nije bez razloga bila moja intervencija u ugovorima da se uvjetuje povlačenje novca sa svjetskim financijskim institucijama dok se sve trase ne opreme s potrebnom dokumentacijom. To je jedino ispravan stav i vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu. Političke tendencije da se ispod Mostara ništa ne gradi su se demaskirale. Žao mi je, međutim, što iz državnog Ministarstva prometa pristaju na takve varijante s novim odugovlačenjima. Bojim se da se više radi o političkoj trgovini nego o nepoznavanju situacije.
Izborna kampanja je već počela, a hrvatske su se stranke počele debelo blatiti. Što očekujete od sljedećih izbora?
Želio bih vas ispraviti, jer se HDZ ponaša dostojanstveno i nikoga na blati nego nudi rješenja. Općenito se u BiH radi o političkoj nezrelosti i to je prisutno kod sva tri naroda. Za nas bi bilo značajno da se u svakom narodu provedbu izbori i utvrdi tko predstavlja taj narod. Tako bismo puno brže došli do dogovora i ne bismo imali praksu da netko predstavlja narod a da nije izraz volje toga naroda. Do sada se raznim krčmljenjem išlo na štetu hrvatskog naroda.
Hrvati stalno inzistiraju na ustavnim promjenama. Ima li dovoljno političke snage i volje kod Bošnjaka i Srba da se pokrene taj proces budući da smo kod prudskog procesa vidjeli stavljanje potpisa, a onda povlačenje?
Pa to samo potvrđuje što sam maloprije rekao, tj. potvrđuje da ne postoji suglasje o tome pitanju. Nema rješenja bez razgovora. U ovom trenutku to je Dodik u RS-u, na bošnjačkoj sceni se mora znati tko je zastupa, a na hrvatskoj strani, bez dvojbe, je to HDZ.
Hrvatima iz BiH se postavila dvojba oko promjene načina glasovanja dijaspore i izmjene Ustava u RH. Kada sagledate sve pozitivne i negativne učinke, kako gledate na sporazum HDZ-a i SDP-a?
Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti jednoznačno.
Mnogi Hrvati u BiH, to su bila prva reagiranja, osjetili su se povrijeđenim nakon sporazuma?
Hrvati u BiH su se s razlogom osjetili povrijeđenim što sam čuo od brojnih ljudi koji su prokomentirali riječima “volio bih da se vrate devedesete”. Hrvati BiH dali su veliki obol za uspostavu hrvatske države. U posljednjih 15 godina doživjeli smo da RH na svome bruxelleskom putu zaboravlja na veze s Hrvatima u BiH smatrajući da će to dovesti do bržeg približavanja u EU što je po meni pogrešno. Moramo se međusobno uvažavati jer smo jedan narod u dvije države. Ipak smatram da je dobro što u Ustavu nismo izgubili pravo glasovanja i nebitno je hoće li to biti tri, pet ili više zastupnika. Međutim, još značajnijim smatram da Hrvatska kao potpisnica Daytonskog sporazuma ima obvezu prema Hrvatima, ne da nam daje novac za opravke škole, kulturno-umjetnička društva, nego da nas politički podrže i lobiraju da hrvatski narod kroz ustavne promjene ostvari jednaku poziciju u BiH.
