Predsjednik mostarskog HDZ-a 1990. Slaven Raguž novo je lice na ustajaloj hrvatskoj političkoj sceni. Potpuno atipičan za obrazac bh. političara, piše kolumne u kojima otvoreno kritizira i politiku svoje stranke.

No Raguž, osim kritiziranja, često daje vlastite prijedloge. U intervjuu za Večernji list opravdano postavlja pitanje učinkovitosti HNS-a. „Ono što nije bilo jasno ni ranije, a pokazalo se glavnom preprekom, jest činjenica da HNS nije definirao mehanizme realiziranja zaključaka i mehanizme njihove provedbe u djelo“, navodi Raguž.

Pretvara li se HNS i ono što se nakon njega (ne) događa u papirnatu revoluciju?

Znajući da je od Sabora prošlo skoro mjesec dana, ako uzmemo u obzir i razdoblje priprema i najava istog, opravdano se postavlja pitanje učinkovitosti.

Kakve to konkretno dobrobiti imamo od same Rezolucije?

Ona je utvrdila činjenično stanje, ali mi evo više od deset godina utvrđujemo činjenično stanje.

Međutim, ne znači da tako treba ostati. HNS je poslao poruku zajedništva. Sad je potrebno donijeti konkretnu strategiju djelovanja koja će otići korak dalje.

Što učiniti dalje da se postignuti široki konsenzus ne izrodi u puko iščitavanje zaključaka? Gdje vidite prostor za djelovanje?

Koliko god nama bilo problematično fundamentalističko poimanje politike i djelovanje platformaša, u jednakoj mjeri nam problem čini kronična rezigniranost i letargija naroda. Razlog za to jeste sustavna degradacija triju osnovnih društvenih elemenata koji grade i hrane um naroda: obrazovanje, kultura i mediji. Tu vidim prostor za djelovanje. Dok poboljšanje obrazovanja iziskuje sustavan i programski rad, u razvoj i ulaganje u kulturu i medije treba krenuti odmah.

Koliko su ozbiljne nakane o otvaranju predstavništva Međužupanijskoga vijeća u Bruxellesu i Washingtonu i što očekujete od tih predstavništva?

Odavno smo morali internacionalizirati naš problem. Nedostatak sustavnog lobiranja u inozemstvu, kao i podcjenjivanje i neuvažavanje hrvatske dijaspore, doveo je do toga da stranci jednostavno ne razumiju o čemu mi govorimo.

Otvaranje ovih predstavništava znači davanje jačeg naglaska ovom segmentu.

Ono što bi trebalo prethoditi otvaranju jeste da se ista ta predstavništva „naoružaju“ konkretnim statističkim podacima i argumentima.

Moramo početi sustavno prikupljati dokumente i empirijski dokazati našu neravnopravnost. Postojeći instituti ne bi smjeli biti svrha samima sebi, nego bi morali krenuti djelovati na tim pitanjima.

Mogu li Hrvati u BiH uopće postati čimbenik bez javne televizije i vidite li kod hrvatskih političkih aktera istinsku volju za takav projekt?

Apsolutno ne. Nepostojanje televizije na hrvatskom jeziku, koja bi objektivno, bez uplitanja stranaka i lobija, prikazivala našu stranu priče je najveći problem koji imamo.

Ne razumijem zašto se ne oformi jedno stručno povjerenstvo koje bi za zadatak imalo raditi na ovom projektu, u zadanom roku, ili u vidu reorganizacije Hercegovačke televizije, ili u vidu kreiranja nove TV kuće, na kablovskoj infrastrukturi, uz paralelan stream na internetu.

Dovoljno je kontaktirati hrvatske gospodarstvenike i osmisliti njihovo ulaganje u projekt, što bi im se vratilo ili na komercijalnoj osnovi, ili u vidu vlasničkog udjela, sa klauzulom o nemiješanju u uređivačku politiku. Mislim da ne postoji istinska volja za ovim, jer da postoji, već bi se na ovome nešto konkretno uradilo.

Koliko će stranke okupljene oko HNS-a izdržati u nepriznavanju nelegalne Vlade Federacije BiH?

Pitanje je koliko i je li se uistinu ne priznaje nelegalna vlada?! Projekt imenovanja nelegalne vlade je idejni projekt SDP-a, a primjerice s tom strankom i s NSRzB-om je HDZ BiH i dandanas u koaliciji u Neumu.

Također, ne bih nikada pristao na razgovor o koaliciji sa SDP-om u HNŽ-u. Nekozistentnost u političkom djelovanju nas je i dovela u ovaj položaj. Ili idemo do kraja, ili nećemo ići u borbu nikako.

Treba li hrvatski blok pri formiranju Vijeća ministara inzistirati na vraćanju formiranja vlasti u Federaciji i Srednjobosanskoj županiji u ustavne i zakonske okvire?

Nije da trebaju, nego moraju! Ako je BiH pravna država, za koju se predstavlja, onda mora doći do ponavljanja izbora predsjednika Federacije i reizbora Vlade, ako ništa drugo iz jednostavnog razloga što 17/3 nije 5.

Tu najveću prepreku vidim u licemjernosti međunarodne zajednice i Valentina Inzka.

On konstantno govori kako institucije BiH moraju preuzeti stvari u svoje ruke i preuzeti odgovornost za BiH, a blokira odluku i mišljenje SIP-a o imenovanju nelegalne vlade.

Gdje vidite mogućnost za izlaz iz ove krize?

Prije svega mislim da bi se mi Hrvati konačno morali okrenuti samima sebi i poraditi na sebi. Eto za početak, hajde da do kraja godine stvorimo i izgradimo hrvatsku televiziju. Neka to bude početak.

Europski gigant na koljenima. Direktor dao ostavku dan nakon zahtjeva za stečaj, a evo kako je sve krenulo po zlu