Kada se neposredno nakon rata prva veća skupina vjernika praćena svećenicima i predvođena vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem našla u opasnosti izgubiti glave zbog nasilnog prosvjeda u Derventi, čiji je cilj bio zastrašiti Hrvate - katolike, nisu mogli vjerojatno niti sanjati da će doživjeti obilježavanje 20. obljetnice protekloga vikenda.

Tuga i radost

Ova je obljetnica bila ujedno tužna, ali i radosna. Tužna zbog teških ratnih rana koje nikada nisu zacijelile, napose zbog toga što se nikada deseci tisuća Hrvata katolika nikada nisu vratili svojim prijeratnim domovima, ali i radosna jer najveći broj tih ljudi nisu izgubili ljubav prema rodnome kraju i vjeru u bolju budućnost. Uspoređujući vrijeme od početka posljednjeg rata i golgote, nasilja čiji je cilj bio opravdati i potvrditi ratne zločine i progon, do slobodnog prakticiranja vjere i proslave života, svjedoči se o velikome napretku. No, kada se završilo obilježavanje ove manifestacije, a novim se kućama vratili brojni prognanici, ponovno se u prvi plan istaknula neumoljiva statistika. Samo u Derventskome dekanatu na početku 1992. živjelo je oko 50.000 Hrvata - katolika, ostalo je živjeti tek njih 1500. Oni zajedno sa svojim svećenicima, kao što je to posvjedočio i brusnički župnik i derventski dekan Marko Hrskanović sanjaju bolju budućnost. “Poput proroka gledaju ove opustjele posavske doline i brežuljke, ruševine, zgarišta i groblja, i prorokuju nadu. Taj san sniva dva desetljeća veliko mnoštvo izgnanih, njih više od 100.000 opečaćenih kao Hrvati i katolici”, rekao je dekan Hrskanović. Riječi kardinala Puljića na obilježavanju 20. godišnjice progonstva su istodobno bile opominjuće, razborite, proročanske. Najvažniji naglasak je na tome da se prestane manipulirati žrtvama, opravdavati zločine i otvori nova stranica u odnosima, ne samo na području Posavine, nego u cijeloj BiH.

Konkretna pomoć

U međusobnim pak odnosima potrebno je više uvažavanja kako bi i oni koji su iskusili progon mogli konačno osjetiti što je to povratak i dobrodošlica njihovih nekadašnjih susjeda. A međunarodna zajednica konačno mora prestati pristrano gledati prema pojedinim od triju naroda u BiH. Dosad se ovdje prema jačima, Srbima i Bošnjacima, ophodila diplomatskim manirima, a na Hrvatima demonstrirala silu. Od donatorske pomoći koja je nedavno prikupljena, upravo najviše novca treba otići hrvatskim prognanicima u BiH.

Najsigurniji automobili u Europi: Pobjednik EuroNCAP testa mogao bi vas iznenaditi