Profesorica Marija Musa postala je doktor jezikoslovlja obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom „Položaj hrvatskoga jezika u BiH u javnoj komunikaciji od 1945. do 2005.”
Obranjena disertacija
Obranivši doktorsku disertaciju na Sveučilištu u Zadru, pred povjerenstvom u sastavu prof. dr. sc. Mile Mamić, prof. dr. sc. Ljiljana Stančić i prof. dr. sc. Josip Lisac, jučer, 19. prosinca 2012. Marija Musa postala je doktor jezikoslovlja. Dr. sc. Marija Musa rođena je u Zadru, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju te na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski jezik i pedagogiju. Radila je u Gimnaziji Čitluk u Čitluku (BiH) kao profesor hrvatskog jezika i književnosti te na Pedagoškom, odnosno Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u posljednjih 12 godina najprije kao lektorica (na kolegijima Hrvatski standardni jezik - jezične vježbe i Osnove kulture izražavanja hrvatskoga jezika), a u posljednjih sedam godina i na Sveučilištu u Zadru u svojstvu višeg predavača (na kolegijima Hrvatski jezik I, Hrvatski jezik II, Norme hrvatskoga standardnog jezika, Ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom).
Voditeljica studija
Pored nastavnog rada, Musa je postala voditeljica izvanrednog studija na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja Sveučilišta u Zadru. Autorica je više znanstvenih radova, lektorica kao i suautorica brojnih udžbenika i priručnika, te drugih vrsta školske literature s područja hrvatskog jezika i književnosti, a sudjelovala je i na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima. Doktorski rad pod naslovom “Položaj hrvatskoga jezika u BiH u javnoj komunikaciji od 1945. do 2005.” ima 349 stranica i strukturiran je u osam poglavlja, a u sažetku se navodi: „U radu se polazi od odredbe da je jezik društveni fenomen i da pored određenih jezikoslovnih mjerila u njegovu postojanju važnu ulogu imaju ne samo jezični nego i izvanjezični, sociolingvistički i sociopolitički kao i drugi čimbenici. Jezik je tako važno obilježje naroda, njegove kulture, snaga njegova integriteta, njegovo priopćajno sredstvo bitno za tradiciju, sadašnjost i budućnost, za život i opstanak naroda u posebnosti njegova identiteta naspram drugih naroda. Unatoč svim poteškoćama, snagom različitih lingvističkih i izvanlingvističkih sredstava, održan je kontinuitet hrvatskog jezika, svijest o njegovoj povijesnosti i njegova komunikacijska uporaba kao jamstvo njegova postojanja, odnosno stvarnog i pravnog položaja u BiH.
