Na sjednici Vlade FBiH, u formi Nacrta, utvrđen je novi federalni zakon o nasljeđivanju u Federaciji. Kako je istaknuto, ovaj nacrt je rezultat potrebe da se i ova oblast uredi u skladu s promjenama društveno-ekonomskog uređenja, jer je u primjeni Zakon o nasljeđivanju SR BiH iz 1973., premda je u velikoj mjeri oslonjen na raniji savezni zakon još iz davne 1955.
Princip jednakopravnosti
Uvažavajući princip jednakosti između bračne i izvanbračne zajednice ustanovljen Obiteljskim zakonom, Nacrtom zakona o nasljeđivanju izvanbračni partner je uvršten u krug zakonskih nasljednika. Novinu predstavljaju i odredbe kojima se regulira ugovor o nasljeđivanju te odredbe koje reguliraju registar testamenata.
Pored toga što su odredbe ranijeg zakona starije od pola stoljeća, bilo je potrebno i da se odredbe ovog zakona usuglase s organizacijom i nadležnostima organa pravosuđa i drugih organa osnovanih u FBiH, kao i s preporukama Europske komisije iz strukturalnog dijaloga o reformi pravosuđa, te da se, prijenosom na notare, pravosuđe rastereti izvanparničnih ostavinskih predmeta. Istodobno je izvršeno i usklađivanje s rješenjima usvojenim u Republici Srpskoj radi osiguranja jednakosti građana BiH na cijelom njenom teritoriju, a harmonizacijom nasljednopravnih odnosa sa zemljama regije, na tragu postupanja po pozitivnim europskim standardima.
Bez radikalnih izmjena
Predloženi zakonski tekst ne predstavlja radikalnu izmjenu postojećih nasljednopravnih normi, prije svega to je usklađivanje s ustavnim reformama i provedenim procesom pretvorbe, kao i izmjenama drugih propisa (Obiteljski zakon i drugi propisi). Uglavnom je zadržana sustavnost i struktura postojećeg zakona, uz pojedine izmjene i neophodna usklađivanja. Nacrtom zakona istodobno su regulirani materijalno nasljedno pravo i ostavinski postupak, za razliku od dosadašnjeg propisivanja u dva zasebna zakona. Predložena rješenja imaju za cilj, prije svega, osigurati potrebnu razinu zaštite privatnog vlasništva, jamstva tog prava i slobodu raspolaganja testamentarnim i ugovornim putom (npr. uvođenjem instituta ugovora o nasljeđivanju, proširenjem kruga zakonskih nasljednika, kako bi se izbjeglo da zaostavština lako bude bez nasljednika te tako postane državno vlasništvo, ukidanjem ograničenja kod nasljeđivanja autorskih prava itd.).
