Američki rover-robot Curiosity pravi je kuriozitet u svemirskim istraživanjima. Curiosity (u prijevodu: znatiželja) znatiželjno će pokušati istražiti ima li na Marsu života, a kako će Marsovci uzvratiti kade vide Izvanmarsovce na Marsu, teško je reći. Pojavila se i “vijest” da su Marsovci uputili poruku Amerima da na Marsu nema nafte i da mogu “go home”. Sa Zemljanima nije se igrati. Kad su u stanju upropastiti svoj planet, neće štedjeti ni tuđi. Pa bi i na Marsu moglo početi globalno zatopljenje. Ako ga Mars već nije doživio.
Curiosity će pokušati istražiti je li na Marsu što preživjelo, te ima li na njemu šanse za Zemljane. Jer je na matičnom planetu matica (pčela) sve manje, a mudri Einstein davno je budale na Zemlji upozorio da bi čovjek bez pčela mogao preživjeti još pet-šest godina. Ali oni koji se prave apsolutno pametniji od relativnog Einsteina nisu čekali ni pet, ni šest, i dali se na uništavanje Zemlje zarad vlastitog džepa. Nouriel Roubini, makroekonomist njujorškog sveučilišta, poznat kao dr. Propast, jedan od znanstvenika pesimista, odnosno dobro informiranih optimista, predviđa sljedeće godine pravu oluju gospodarskih krahova. Ima još crnih slutnji i smutnji, ali kao da zaboravljaju da o svemu ipak odlučuje – Svevišnji.
Inače, sva su ljudska društva na Zemlji propala zbog neljudskosti. Zbog oholosti, lakomosti i ostalih pet smrtnih grijeha. Pa bi još ukinuli i vjeronauk u školama. Da đaci ne bi saznali kakvi su oni koji zbog svog džepa nastoje pokopati Zemlju.
A gdje je na toj Zemlji zemljica Bosna, da prostiš?! I Hercegovina, s oproštenjem za one koji bi joj oteli zemlju, ime i znamenje. BiH je kao čardak ni na nebu ni na zemlji, vrti se u međuprostoru i vlastitoj orbiti. Ali i oko – Sirije! A dokle, ni genijalci iz NASA-e ne znaju što sve na se i za se mogu učiniti oni koji bi trebali skrbiti o bh. sudbini. Ali im se nešto ne da. Ne zbog silne vrućine, već upravo obratno – ponašaju se jako, jako hladno prema gorućim bh. problemima. Jer bi se inače oni možda našli u problemima. Pablo Picasso reče: “Tko želi nešto učiniti, naći će načina, a tko ne želi učiniti ništa, pronaći će izgovor”. No, mnogi iskrivljuju sliku o BiH i u politici nastoje biti kubisti, kao što je Picasso u slikarstvu. Pa neinformirani građani često sliče onom programeru koji je posjetio Picassovu izložbu i kazao:
- Ovome je baš riknuo printer!
Dušobrižnici BiH često kucaju na otvorena vrata, a još češće ih zovnu u praznu kuću. Pa se s bh. narodima i građanima dogodi slično onom umišljenom momku kojeg je mobitelom nazvala djevojka:
- Navrati kod mene večeras, nema nikoga kod kuće!
Razdragani umišljenko ubrzo se našao na vratima njezine kuće, zvonio je, lupao, zvao, a kod kuće stvarno nije bilo nikoga! Živimo u vremenu kad statusi s lažnih profila osoba bez ikakvog drugog statusa i profila profiliraju istinu, kad više puta izgovorena laž postaje više od istine i sve u tom stilu bez stila.
BiH se i dalje naivno nada da će navodno brže uzvodno nego nizvodno. Pa na svoj put u Europu neeuropskom stranputicom gleda bijelo i ponaša se kao Mujo kad je u gostionici dugo čekao naručeno vino.
- Dobro, kad će konačno to vino? - upita konobara.
- Pričekajte, moram najprije poslužiti one dame tamo - objasni mu konobar.
- Dobro, je li ovo birtija ili čamac za spašavanje? - uzvrati Mujo.
Kasnije se Mujo pridružio veselom damskom društvu. Razvezla se priča, čaša po čaša i Mujo pijan k’o majka nekako dođe do žene Fate.
- Pijan si k’o letva, kaži pošteno koliko si popio - obrati mu se Fata.
- Popio sam, hik, dva litra - prizna Mujo.
- Je li gemišta? - priupita Fata.
- Ma, dva litra vina, kakvog gemišta, hik, znaš da mi je doktor zabranio gazirano - objasni Mujo.
