Papa u Zagreb, Bozanić u Vatikan! To je formula o kojoj se već dulje govori u crkvenim krugovima, točnije od najave dolaska Benedikta XVI. u Zagreb.
– Nemoguće je to znati jer su takve odluke tajna do posljednjeg trenutka. Može se to dogoditi u sljedećih pola godine, godinu ili godinu i pol dana, a možda i poslije. Ali svakako naš kardinal trenutačno izuzetno dobro stoji u tim krugovima i nikoga takva odluka ne bi trebala iznenaditi. Uostalom, vi ste novinari pisali kad je došao na Kaptol da mu je to odskočna daska za Vatikan – kažu naši sugovornici iz Crkve.
Dragulj na kruni Bozanićeve karijere, koji bi trebao zabljesnuti pri dolasku Benedikta XVI. u Zagreb, upravo je u javnosti sporna nova zgrada HBK, čiji su se radovi i priveli kraju upravo zbog dolaska pape jer se u jednom trenutku namjerno i bilo usporilo zbog galopirajuće krize, ali je nakon vijesti da papa stiže odlučeno završiti zgradu, bez obzira na sve kritike koje su je obasule sa svih strana. Zapravo, tvrdokornost i otpornost na kritike jedna je od glavnih značajki Bozanićeva mandata u Zagrebu, otkako je stigao 1997. godine.
Okružen odanim ljudima
Prvo je krenuo s "dekuharićizacijom" Kaptola i velikom metlom pomeo sve što je imalo ikakve veze s njegovim prethodnikom, kardinalom Franjom Kuharićem (nešto slično detuđmanizaciji u politici) i krenuo u osposobljavanje i osnivanje niza ureda i službi, kojih dotad nije bilo, jer očito nikome nisu ni trebali. U praksu je uveo čestu izmjenu župnika i kapelana po župama i razbio dotadašnji model ukorjenjivanja 30-ak godina istog svećenika u jednoj župi, što je nekima bilo pomalo bolno, ali su se brzo na tu praksu naviknuli.
Budući da je na Kaptol došao izvana, a ne iz kaptolskih krugova, na sebe je navukao upravo njihovu nesnošljivost i mržnju, što je najbolje oslikao pokojni kanonik mons. Vladimir Zagorac u svojim "Memoarima", nazvavši Bozanića otvoreno bodulom i dotepencem. Stoga se Bozanić odlučio posve zatvoriti i izolirati od crkvenih krugova i okružio se nekolicinom najodanijih ljudi. Istodobno, slijedilo je zatvaranje prema medijima, s kojima ni danas ne nalazi zajednički jezik.
Otporan na kritike
Znajući da nema i da ne može ni steći karizmu i obljubljenost svoga prethodnika, krenuo je i u fizičku izgradnju crkvenih institucija i građevina pa je temeljito obnovio prvo svoj Nadbiskupski dvor (zatvorio ogradu i ugradio kamere, čime je poručio da će se kaptolska dobrodošlica drukčije tretirati nego prije njega), a nakon toga i Bogoslovno sjemenište koje je dobilo i novotariju Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, pa zgradu Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, koje je zaživjelo zahvaljujući upravo njemu.
No najveća je Bozanićeva zasluga u novijoj povijesti Crkve u Hrvata njegov rad na ugovorima između Hrvatske i Vatikana, kojim je osiguran vjeronauk u školama, dušobrižništvo u vojsci i policiji, model financiranja Crkve iz državnog proračuna, što nekome može djelovati kao niz društvenih privilegija, ali je Crkvi osigurana s jedne strane materijalna sigurnost, a s druge poučavanje vjere od najmlađe dobi.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
