Tijekom Dana ugledne Hrvatske kulturne zajednice Tropleta iz Mostara gost više tribina bit će jedan od najčitanijih kršćanskih pisaca današnjice Michael O’Brien. Uvodničar na otvaranju će biti mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić. Uz Mostar, nastupit će i u Posušju, Sarajevu, Žepču te u Hrvatskoj. O’Brien se i osobno povezao s ovim područjem objavivši knjigu u kojoj je glavni lik Hrvat - katolik iz Bosne.
Gospodine O’Brien, možete li se ipak, posebno onima koji Vas još dovoljno ne poznaju, ukratko predstaviti?
Teško je sažeti život, ali ću pokušati. Naša katolička vjera je moj život. Rođen sam 1948. u Kanadi, a sa svojom obitelji živim blizu malog sela u šumovitom krajoliku sjevernog Ontarija. Više od četrdeset godina sam slikar kršćanske umjetnosti i živeći vrlo jednostavnim životom podizao sam svoje šestero djece. Nastavljam raditi kao kršćanski umjetnik. Kasnije u svom životu sam postao autor čije se knjige objavljuju. Do sada sam napisao osamnaest knjiga, a devet od njih su romani, koji su do sada prevedeni na deset jezika. Ovo je za mene potpuno čudo. Nekada pogledam što se sve dogodilo kroz moj rad i ostajem zapanjen, pa čak i sada nakon svih ovih godina kažem: “Je li se to stvarno događa!?” Moramo kazati, mojih petero malih unuka su “umjetničko djelo” koje je za mene i moju suprugu najveća radost.
Na koji način je došlo do Vaše povezanosti s našim krajevima?
Tijekom 1994./‘95. dok sam pisao svoj roman Father Elijah (Otac Ilija), u molitvi mi je došlo da moram uključiti u priču lik osobe koja je užasno patila u Domovinskom ratu 1991./‘95., a to je lik fra Jakova. Kada je knjiga kasnije prevedena na hrvatski jezik, moj izdavač iz Splita me pozvao da posjetim Hrvatsku, ali također i da primim nagradu Buvina koja se daje za doprinos vjeri i kulturi. To je bila neizmjerna čast za koju sam duboko zahvalan, i toliko dirnut da ne nalazim riječi. Tijekom moga prvog posjeta Hrvatskoj, koji je bio pod zajedničkim pokroviteljstvom Verbuma i Katoličkog pokreta laika MI, i kasnijih posjeta BiH, susreo sam mnogo ljudi koje sam u svojoj duši odmah prepoznao kao svoju istinsku braću i sestre. Razvilo se duboko prijateljstvo. Mislim da mogu kazati da sam se zaljubio u vaše ljude – i imam duboko poštovanje za jedinstvenu veličinu, vaša trpljenja, i vašu iznimnu ulogu u razotkrivanju povijesti – ulogu koja još uvijek nije u potpunosti dovršena.
Iako ćete predstaviti Vaš roman “Otok svijeta”, možete li čitateljima reći nekoliko riječi o ovom romanu?
“The Island of the World” je priča o djetetu koje je rođeno 1933. g. u uskomešanom svijetu Balkana, a koje svoj život nastavlja i u trećem tisućljeću. Središnji lik je Josip Lasta, sin osiromašenog školskog učitelja iz bosanske unutrašnjosti. Roman vremenski počinje u II. svjetskom ratu kada je cijelo područe Jugoslavije rastrgano sukobljenim frakcijama: njemačko-talijanske okupacijske vojske, fašističkih ustaša, četnika i komunista partizana. I dok se događaji redaju, sotona je pokidao lance, a mladi i nedužni bivaju uhvaćeni na putu velikih zala; njihova jedina preostala snaga je katolička vjera, njihove obitelji, i župnici u njihovim župama. U dobi od dvanaest godina Josipov cijeli svijet je razrušen, i tako počinje cijeloživotna Odiseja da bi ponovno pronašao vjeru koju su udarci zla razbili. Zaplet vodi kroz njegovu mladost, njegovo rano zrelo doba, život pod komunističkim režimom, nada i gubitak i blagoslovi, otkrivanje njegovih kreativnih snaga kao pjesnika i napokon progonstvo. Brojna putovanja mu pokazuju novi svijet, ali ga suoče s novim izazovima; pojavljuju se brojni likovi koji utječu na njegov život, ali i on mijenja njih. Konačno ovaj roman govori o načinu na koji božanska providnost može uroditi dobrim plodom iz života onih koji su pretrpjeli radikalnu nepravdu. Roman govori o razapinjanju duše – i o uskrsnuću.
Je li “Otok svijeta” više politički ili povijesni roman?
Poradi konteksta priče i okolnosti, bilo je neophodno dotaknuti političke i povijesne dijelove Josipovog života. Ali bi bilo pogrešno misliti o ovom romanu kao o povijesnom ili političkom romanu. To je roman o ljudskosti – i stoga je to univerzalna priča.
Što Vas je nadahnulo za pisanje romana i koju ste poruku htjeli prenijeti njegovim čitateljima?
Nadahnuće za ovaj roman je došlo kao plod molitve. Nikada si nisam kazao: “Ah, mislim da ću napisati roman o bivšoj Jugoslaviji”. Ne, od samog početka to je bila neka vrsta izvora unutar mene koji je postao rijeka dok sam pisao ovaj roman. Puno sam molio, svaki dan, za nakanu da bude onakav roman kakav bi Duh Sveti želio da bude. Svakako, milost djeluje putem ljudske prirode, a potom ljudska mašta filtrira i tumači. Dobro koje je u mojim knjigama je od Boga; pogreške su sve moje. Nadam se da će čitatelji iskusiti jak osjećaj djelovanja božanske providnosti u njihovim životima – kako bi spoznali da Bog uvijek djeluje, čak i u najtežim okolnostima; kako bi spoznali duboku ljepotu svake ljudske duše; te kako nikada ne bismo izgubili nadu - nikada.
