U Bosni i Hercegovini bitka svih bitaka vodi se oko Izbornog zakona. Izborna pravila izravno određuju je li država građanska ili višenacionalna. Većinski narodi svoju dominaciju nad malobrojnijima lako ostvaruju po građanskom modelu. Odnosno po načelu jedan čovjek – jedan glas. Jedina zaštita od toga kolektivna je zaštita. U BiH ona je zajamčena Daytonskim sporazumom.
Nametanjem ustavnih pravila građani su dobili mnogo toga na štetu naroda. Što je ostalo 26 godina nakon Daytona? Je li BiH građanska ili višenacionalna? Demistificirajmo konačno tu priču! Što kažu egzaktni podaci? Tko i kako se bira na onih 3906 pozicija u BiH, koji na svim razinama vlasti artikuliraju stavove i naroda i građana?
Po građanskom općem jednakom (razmjernom) modelu na izborima se bira 3796 pozicija (dužnosnika) te 110 onih kojima se osigurava legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda. Ovaj nevjerojatan podatak razotkriva: BiH je građanska 97,2 posto, a tek 2,8 posto višenacionalna.
Što se bira po građanskom konceptu? U Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH biraju se 42 zastupnika, u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH 98 zastupnika, u Narodnoj skupštini RS-a 83 zastupnika, u Skupštini Distrikta Brčko 31 zastupnik, u 10 skupština županija/kantona Federacije 289 zastupnika, u 78 općinskih i gradskih vijeća Federacije 1810 vijećnika, u 73 skupštine u općinama i gradovima u RS-u 1301 vijećnik. Jednako tako izravno se biraju 142 (grado)načelnika.
Po legitimnom (nacionalnom) predstavljanju naroda biraju se tek tri člana Predsjedništva BiH, 15 izaslanika u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, 58 izaslanika u Domu naroda Parlamenta FBiH, 28 vijećnika u Vijeću naroda u RS-u te predsjednik i dva potpredsjednika Federacije.
Dakle, na svim razinama, od lokalne do državne, u mnogočemu već imamo građansku BiH. Zaštita konstitutivnosti tek je u domovima naroda koji mogu zaustaviti odluke koje zadiru u vitalne nacionalne interese. Nažalost, nametnutim izbornim pravilima i domovima naroda potkopani su temelji. U Federaciji njime možete ovladati ako nominalno imate šestoricu u nacionalnom klubu Hrvata koji se lažno predstave. I ništa ne znači što će 99 posto Hrvata izabrati svoje zastupnike, njih će ipak predstavljati oni koje nisu izabrali. Jednako tako je i s tročlanim Predsjedništvom.
Ne oslikavaju samo izabrani političari strukturu države već i administracija. Podaci koje su objavili ombudsmani ilustriraju kako je BiH umnogome već građanska. Statistika o broju onih koji rade u administraciji u federalnim i državnim institucijama pokazuje da ih u postotku ima otprilike onoliko koliko svaki narod ima u postotku stanovnika. A ne po trećina, kako bi trebalo biti i kakva je percepcija.
Upravo stvaranje iskrivljene slike najplodnije je tlo za mobiliziranje većine, a i stranaca, da se obračuna s manjinom. Umjesto da međunarodna zajednica BiH pokuša vratiti duh Daytona, ona se napinje da ga potpuno uništi. Odnosno da kolektivitetu (konstitutivnim narodima) otmu i onih tri posto i dodijele ih građanima. I tako stvore potpuno građansku državu. Kada bi se po takvim načelima iz Ustava izbacivale etnička i regionalna zastupljenost, onda bi Belgija, Švicarska, Kanada i druge države nestale kao sadašnje moderne pluralne države. Unitaristi prešućuju činjenice da su federalno ustrojene države, kao i države koje imaju razne mehanizme zaštite kolektivnih prava, ujedno i građanska društva. Upravo preko normiranja kolektivnih prava postižu se ideali jednakosti i nediskriminacije.
Osim toga, BiH ima zadaću provesti odluke Ustavnog suda BiH i Europskog suda za ljudska prava koje se većim dijelom međusobno nadopunjuju u kontekstu uklanjanja različitih oblika diskriminacije u izbornom zakonodavstvu BiH, kao što je uklanjanje diskriminacije vezano uz demokratsko odlučivanje zbog povrede načela konstitutivnosti te uklanjanje diskriminacije vezane uz mogućnost kandidiranja.
Veoma optimistične su najave kako će se do kraja godine usvojiti izmjene Izbornog zakona. Ova neizborna godina pokušat će se iskoristiti za takav dogovor. Stranci pritišću političare u Bosni i Hercegovini da pokušavaju pronaći kompromis između građanskog i nacionalnog. Održavanje izbora bez promjene Izbornog zakona nema smisla. To bi bilo samo produljenje agonije i pojačavanje animoziteta. To svima i nikome ne odgovara. Unitaristi igraju na snagu većine. S vremenom će ona sve više dolaziti do izražaja. I secesionisti vrijeme vide kao saveznika. Najmalobrojniji se boje građanskog, u prijevodu, unitarnog koncepta. U njemu bi nestali kao “politički narod”. Ipak, ne treba strahovati. Narod je nepobjediv. Samo da još to shvate “građani”.•
