Srbi su u akciji podjele BiH, Hrvati u akciji njezina očuvanja, Bošnjaci su sve ratoborniji, a međunarodna zajednica dodvorava se žrtvama, ne želi sankcionirati agresore i ne zna što bi s najmalobrojnijima. Eto, i tako bi se u jednoj rečenici moglo sažeti nekoliko posljednjih dana, ali i godina, pa i desetljeća.
Novu lavinu problema u BiH pokrenula je odluka bivšeg visokog predstavnika Valentina Inzka o nametanju zakona o genocidu. Srbi su zbog toga blokirali državu. Vrhunac njihove radikalizacije je prošlotjedna odluka entitetskog parlamenta u Banjoj Luci kojom se definira proces prijenosa nadležnosti s BiH na Republiku Srpsku. Četiri informacije iz području obrane, pravosuđa, poreza i sigurnosti te Deklaracija o ustavnim načelima upućeni su Vladi RS-a koja ima zadatak kroz zakonska rješenja urediti 140 zakona. Nakon Zakona o lijekovima kojim se krenulo u prijenos nadležnosti s BiH na srpski entitet, ovo je drugi paket kojim se redefiniraju ovlasti između državne i entitetske razine vlasti.
Ova odluka izazvala je bijes službenog Sarajeva čija je ljutnja još veća zbog mlake reakcije međunarodne zajednice. Veleposlanstva zapadnih zemalja tek su verbalno osudila odluke Skupštine RS-a o vraćanju državnih nadležnosti na entitet, no, trenutačno sankcije smatraju kontraproduktivnima. Procjenjuju kako s njima ne treba žuriti jer za usvojene srpske odluke potrebno je vrijeme za stupanje na snagu, kao i razdoblje od šest mjeseci za njihovu realizaciju. Međunarodna zajednica i kada bi htjela sankcionirati Srbe, onda bi za ta kav potez trebala potporu Kine i Rusije, što je u ovom trenutku nerealno. Štoviše, kako bi se odobrovoljilo Srbe, visoki predstavnik Christian Schmidt spreman je povući nametnuti zakon o genocidu ako će ga usvojiti domaće vlasti.
I dok Srbi razvlašćuju državu, dotad Hrvati s obiju strana granice pokušavaju pomoći njezinoj gradnji. Hrvatski premijer Andrej Plenković jučer je za boravka u BiH naglašavao kako se ne želi miješati u unutarnje odnose, ali je izrazio zabrinutost za stanje u svom susjedstvu. Naravno da ne može biti ravnodušan i zbog toga što se u takvu ozračju teže mogu ostvariti temeljna načela hrvatske politike: euroatlantska cjelovita BiH s trima konstitutivnim ravnopravnim narodima. U sumornoj bh. slici svijetla točka najavljeni su brojni gospodarski projekti, kao što su plinovod, ceste, mostovi, i to ne samo građevinski. Usto, Hrvatska je jedan od triju najznačajnijih vanjskotrgovinskih partnera BiH, a pad razmjene u 2020. godini već je nadoknađen u prvih 10 mjeseci ove godine i ona bi trebala biti na razini većoj od dvije milijarde eura. Namjerava se napraviti i tzv. zeleni koridor s Europskom unijom, što bi osiguralo da BiH bude prva zemlja zapadnog Balkana povezana na zeleni koridor EU-a preko Hrvatske.
Međunarodna diplomatska ofenziva u rješavanju bh. krize nastavlja se sutra. Naime, američko-europski pregovarači kreću u ovogodišnji završni krug razgovora oko izbornih, pa i ustavnih promjena. Njihovi izaslanici Matthew Palmer i Angelina Eichhorst razgovarat će o tome s domaćim liderima. Ponajviše će opet vremena potrošiti na traženje rješenja oko Izbornoga zakona. Hrvati očekuju da se konačno uspostave pravila prema kojima im drugi ne bi mogli birati predstavnike tamo gdje je nacionalna reprezentativnost najbitnija, a to su Predsjedništvo BiH i domovi naroda na federalnoj i državnoj razini. Preostalih 97 posto pozicija u vlasti u BiH ionako se popunjava po većinskom, građanskom modelu.
Tri nacionalne javnosti zabrinute su za stanje u BiH. Dio političara i medija radikalizira ionako već podijeljeno društvo i širi strah. Mnogi vjeruju kako jedino Amerika može pronaći formulu funkcioniranja daytonske enigme. Europa za to nema rješenje. Njezina je uloga tek na načelnoj razini ili pak neuvjerljiva kao jučerašnja najava Zelenih iz Parlamenta EU-a koji kažu kako je Unija, u slučaju potrebe, spremna poslati svojih šest tisuća vojnika. Europska unija se, usto, samo još deklarativno zalaže za demokratske vrijednosti. I pere savjest zbog prošlog rata. Čak i neki potezi s dobrim namjerama pretvore joj se u suprotnost. Primjerice, kada je preko svojih diplomata nametnula zakon o genocidu u Srebrenici pa izazvala još veći kaos.
Zlobnici bi rekli kako je u takvu kontekstu europskog “pranja savjesti” i berlinska nagrada za film o Srebrenici. Naime, u subotu je film Jasmile Žbanić “Quo vadis, Aida?” (“Kuda ideš, Aida?”) koji tematizira genocid u Srebrenici proglašen najboljim europskim filmom. Valjda više nikada nećemo gledati filmove koji će, zapravo, kao dokumentarci sa zastrašujućim ratnim scenarijem obrađivati teme iz budućnosti. Kako se to ne bi dogodilo, danas se svi trebaju upitati: “Kuda ideš, BiH?” Netko s autoritetom trebao bi reći: “Ne tim putem, on vodi u pakao!”
