– Prva tri dana spavao sam tek pet sati jer sam bio uzbuđen kao malo dijete. Mislim da sam na Olimpijskim igrama izgnjavio najviše sportaša za slikanje, posebno mi je drago što sam se uspio slikati s nekim američkim košarkašima. Kada me sestra nazvala i pitala kako mi je, odgovorio sam joj da je kao u studentskom domu na Savi, samo što su ovdje umjesto studenata sportaši – kazao je Marko Kopljar, prvi požeški olimpijac i osvajač brončane rukometne medalje, na primanju u Gradskoj vijećnici Požege.
U sport se Marko, kazao je, zaljubio gledajući Olimpijske igre 1992. u Barceloni. Tada nije mogao ni sanjati da će dvadeset godina poslije stajati na olimpijskom postolju.
– Kada sam kao osnovnoškolac igrao rukomet, sanjao sam kako bi bilo lijepo da jednog dana mogu igrati protiv nekog hrvatskog reprezentativca, a onda sam postao član te reprezentacije. Tada sam sanjao kako bi bilo lijepo barem jednom otići gledati Olimpijske igre, a sada sam na njoj i sudjelovao i ostvario i svoj san. Očito je da su mi snovi bili previše realni – kazao je Marko kojem je idući cilj dobra igra u francuskoj ligi.
Marko je ovom prigodom požeškom gradonačelniku Zdravku Ronku zahvalio na primanju te mu uručio rukometnu loptu s Olimpijskih igara, a gradonačelnik je njemu poklonio knjigu “Požega – grad koji šarmira” kako bi ga u Francuskoj podsjećala na njegov rodni grad i rukometne početke.
Marko se susreo i najmlađim požeškim gimnastičarima koji su mu poručili da i oni žele biti olimpijci.
Preuzeto sa www.vecernji.hr
