Prije 110 godina, početkom 1913., svoj prvi književni uradak objavio je Antun Branko Šimić, veliki hrvatski pjesnik, začetnik hrvatskog modernizma, književni kritičar i feljtonist, piše Večernji list BiH. Pod pseudonimom Slavče zagrebački časopis "Luč" u broju 9/10 objavio je njegovu pjesmu "Zimska pjesma".
"Zimska pjesma"
Šimić je rođen 18. studenoga 1898. u Drinovcima, a umro 2. svibnja 1925. u Zagrebu. Nakon kraćeg boravka u Mostaru, školovanje je nastavio u Vinkovcima i Donjogradskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. U osmom razredu 1917. napušta školovanje zbog izdavanja književnog časopisa "Vijavica" u Zagrebu. Dvije godine potom pod utjecajem ekspresionističkog lista "Der Sturm" pokreće časopis "Juriš", a 1923. pokreće i časopis "Književnik". Uređivao je i časopis "Savremenik". U 27. godini umro je od tuberkuloze pluća te je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj. U svom kratkom životu objavio je zbirku pjesama "Preobraženja", koja sadrži 48 pjesama, a 97 pjesama objavio je u književnim listovima i časopisima. Posthumno je objavljeno 78 njegovih pjesama. Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata te počeo roman "Dvostruko lice".
Pjesme A. B. Šimića prevedene su na više svjetskih jezika. Prvo izdanje sabranih djela začetnika hrvatskog modernizma uredio je njegov brat Stanislav 1960. godine, drugo izdanje uredio je Dubravko Jelčić 1988., a treće Nedjeljko Mihanović 1998. godine. U spomen na braću Antuna Branka i Stanislava Šimića pokrenuti su "Šimićevi susreti", najdugovječnija književna manifestacija u BiH, a Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne svake godine dodjeljuje uglednu književnu nagradu "Antun Branko Šimić".
Zgusnut stil
Književnost A. B. Šimića karakterizira zgusnut stil. Njegove rane pjesme slijede pjesnički program A. G. Matoša, uglavnom je to pejzažna lirika nadahnuta impresionističkim pojedinostima iz rodnog hercegovačkog zavičaja. No, ubrzo, nadahnut ekspresionističkim časopisom "Der Sturm", postaje najvažniji pjesnik hrvatskog ekspresionizma te slobodnog i zgusnutog stiha. U Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža stoji da se pjesme u knjizi "Preobraženja" odlikuju posebnim grafičkim aranžmanom (takozvana središnja os) te da je simetrija temeljno organizacijsko načelo.
Šimićeva poezija u kratkom je vremenu doživjela velike metamorfoze, a iskazao se kao vrlo značajan kritičar i feljtonist. Uz Tina Ujevića i Miroslava Krležu, A. B. Šimić najistaknutiji je hrvatski pjesnik modernizma, zaslužan za popularizaciju slobodnoga stiha i novih kompozicijskih načela. No, jako je zaslužan za integraciju hrvatske poezije u europske književne tokove. Svi značajni poznavatelji hrvatske lirike i povjesničari hrvatske književnosti slažu se oko toga da su Šimićeva "Preobraženja" u samom vrhu hrvatskog pjesništva. A. B. Šimić prevodio je Andréa Gidea i Marcela Prousta… U javnosti se nedovoljno zna da je i njegov brat Jerko Šimić bio čovjek od pera. Bio je ugledni zagrebački odvjetnik i pjevač, publicist, urednik sporta u zagrebačkom Vjesniku, napisao je nekoliko knjiga o sportu, a u vlastitoj nakladi i "Pisma Tina Ujevića Stanislavu Šimiću".
