Ovogodišnje 27. izdanje Sarajevo Film Festivala večeras će zatvoriti filmsko ostvarenje redatelja, scenarista i glumca Dragana Bjelogrlića "Toma" koje donosi priču o bezvremenskom pjevaču Tomi Zdravkoviću i epohi jednog vremena koje se nikada neće ponoviti.
Tome je portretirao glumac Milan Marić koji je uspio prenijeti apsolutnu emociju tužnog čovjeka, kako za sebe sam kaže Toma u filmu, budući da film priča gotovo cijeli život Tome Zdravkovića, obuhvaćajući razdoblje od 35 godina.
U razgovoru za Fenu Marić kaže da je bilo izazovno pripremiti se za takvu ulogu, čitao je sve do čega je mogao doći, ali inspiraciju je pronašao u tekstovima Tominih pjesmama.
- Gledao sam i intervjue koje je davao, ali kada se bavite javnim poslom to je dio proze jer ili koketirate s javnošću ili se krijete od nje. Zanimao me ipak više neki njegov unutarnji svijet, a to su zapravo svi njegovi tekstovi, ne aranžmani nego tekstovi - kaže Marić.
Dok je čitao te tekstove bez aranžmana, izbacivši ritmove i melodiju pjesama koje svi poznajemo, shvatio je da u njima određena doza mraka te mu je to polazna točka i odatle je krenuo da se priprema za ulogu.
Marić napominje da je kroz lik i djelo Tome Zdravkovića odana određena vrsta počasti jednom vremenu te naglašava da je Zdravkovićeva karijera dovoljno inspirativna kao i trenutak u kojem je stvarao da bi se napravio film.
Veliku ulogu u Tominom životu odigrala je pjevačica Silvana Armenulić koju je glumila Tamara Dragičević. Bjelogrlić je kazao da je iz više izvora saznao da je Toma uvijek bio zaljubljen u Silvanu, ali da nikada ništa između njih nije bilo.
Istina iz stvarnog života je da je Silvana zaista otkrila Tomu Zdravkovića kao što je i istina da je njoj Toma poklonio pjesmu koja je postala njen najveći hit "Noćas mi srce pati", a ostale stvari u filmu su na tim činjenicama nadograđene.
Tu gotovo opipljivu emociju između Tome i Silvane glumci su uspjeli prenijeti gledateljima, a Marić kaže da se ni na snimanju nisu libili pustiti suze.
- Valjda se snimanje desilo u trenutku kada se cijeli svijet zaustavio i okrenuo nas na nas. Nakon nekog kovitlaca koji smo živjeli, kretanja, ideja da nešto radimo korisno sa svojim životom i nekog jurcanja za nečim odjedanput se nešto desilo i zaustavilo nas i baš u tom trenutku snimali smo film - kaže Marić.
Već je, kaže, bio prošao strah od virusa i počeli su snimati užasno emotivan film te su ih emocije jednostavno preplavile od sreće što rade takav film o takvom čovjeku, i jednostavno sve te stvari su se poklopile što im je donekle i pomoglo da prenesu tu snažnu emociju.
- Još uvijek pokušavam da razlučim šta se sve dogodilo vezano za taj film da je i nama bilo toliko emotivno raditi na njemu. Ovo ne izgovaram kao floskulu: Ovaj film ću zaista pamtiti - zaključuje u razgovoru za Fenu glumac Milan Marić.
