Mladi bh. redatelj, Mostarac Luka Vlaho, predstavit će se domaćoj publici na ovogodišnjem Mostarskom proljeću - 26. Danima Matice hrvatske kratkim dokumentarnim filmom "De Rivera" posvećenom velikom likovnom umjetniku Karlu Afanu de Riveri.
Film o životu i djelu slikara rođenog u Malom Lošinju, a koji je više od šest desetljeća živio i stvarao u Mostaru, bit će prikazan večeras (ponedjeljak, 6. svibnja) u 19.30 u Galeriji kraljice Katarine Kosače u suradnji s Udrugom Eko Planet iz Mostara. Tim povodom razgovarali smo s Lukom Vlahom, koji, kao asistent režije, trenutačno radi na snimanju druge sezone serije "Kotlina" bh. oskarovca, redatelja Danisa Tanovića.
Večernji list: Za početak, tko je Luka Vlaho?
- Luka Vlaho je rodom i karakterom Mostarac, fizički je u Sarajevu, odakle i piše odgovore na ova pitanja, dušom je na moru, u jednom malenom mjestu koje je njegovo ljetno utočište. Jug, počevši od Mostara sa završnom točkom na moru, najviše ga inspirira za njegove filmske (i druge) radove. Sarajevo je egzistencijalna nužda, putovanje koje je počeo studijem režije na Akademiji scenskih umjetnosti, a koje ne može napustiti jer je stekao neraskidive veze i prijateljstva. Luka Vlaho je, stoga, psihički na tri mjesta istodobno, a ipak, unatoč svemu, Mostarac kojeg Mostar istodobno veseli, ali i frustrira.
Večernji list: Zašto ste se baš odlučili za dokumentarac o umjetniku Karlu Afanu de Riveri?
- Prije nekoliko godina na polici za knjige u obiteljskom stanu našao sam katalog s izložbe radova Karla Afana de Rivere održane u Mostaru 1979. godine (vjerojatno je katalog nakon izložbe kući donio moj djed pa je toliko godina popunjavao višak praznog prostora na polici). Tada sam prvi put doznao za ime i djelo Karla Afana de Rivere i odmah sam se zapitao kako je moguće da nikad nisam čuo za njega, za umjetnika o kojem se pisalo biranim riječima. Kako je moguće da ga nitko nije spomenuo u školi ili pak u javnom prostoru? Upravo me je ta anonimnost Karla Afana de Rivere inspirirala da snimim dokumentarni film o njemu i, barem u određenoj mjeri, oživim njegovo ime u Mostaru suvremenog doba.
Večernji list: Što ste doznali o umjetniku pripremajući se za film i tko utjelovljuje toga mostarskog likovnjaka?
- Tijekom istraživanja i pripreme za film doznao sam o životnom putu Karla Afana de Rivere i za njegovu odluku da se kao mlad umjetnik skrasi u Mostaru i ostane tu živjeti do kraja života. Doznao sam da ga je Mostar inspirirao kao ni jedan drugi grad u kojem je živio i da bez mostarske svjetlosti, topline, vegetacije i zraka njegov stvaralački rad nije bio isti. No, kroz istraživanje o Karlu, zapravo sam doznao ponešto i o sebi. Počeo sam preispitivati poziciju sebe kao mladog umjetnika u gradu kakav je Mostar i došao na ideju da ovaj film ne bi trebao biti samo o Karlu Afanu de Riveri nego i o meni. Stoga sam na određeni način ja taj koji utjelovljuje Karla Afana de Riveru, iako ne doslovno, nego s onu stranu značenja, gdje moj lik postaje zamjena za bilo kojeg umjetnika koji u Mostaru pronalazi inspiraciju, ali i strah hoće li biti prihvaćen.
Večernji list: Film je premijerno prikazan na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu. Kakav je odjek imao kod publike?
- Na Sarajevo Film Festivalu 2023. film je imao dvije projekcije, jednu u Sarajevu i drugu u Mostaru. Projekcija u Sarajevu imala je bolji odziv jer je film prikazan pred ispunjenom kinodvoranom, a na publiku je ostavio pozitivan dojam. Ljudi su mi prilazili nakon projekcije, govorili mi da nikad nisu čuli za Karla Afana de Riveru i zahvaljivali što sam im dao priliku da doznaju za ovog umjetnika. To mi je bilo značajno čuti i imao sam osjećaj da je film ispunio jedan svoj cilj - svojevrsno oživljavanje Karlova djela. U Mostaru je film prikazan u nezgodnom terminu, u kinodvorani izvan grada, s ograničenim brojem mjesta, pa sam stoga pozvao samo najuži krug osoba koje su radile i sudjelovale na filmu. One su bile zadovoljne finalnim radom, što mi je svakako bilo drago.
Večernji list: Dio je i programa Matičina Proljeća? Što vam znači to predstavljanje?
- Prije svega, želim zahvaliti Matici hrvatskoj na uvrštavanju filma u program ovogodišnjeg izdanja Mostarskog proljeća. Ova projekcija filma "De Rivera" svojevrsna je ponovna premijera jer se događa u puno boljim okolnostima u kojima mogu računati na veću posjećenost i odziv publike, posebno bliskih i dragih ljudi kojima film već odavno želim pokazati. Iskreno se veselim ovoj projekciji i žao mi je što joj zbog posla ne mogu prisustvovati.
Večernji list: Imate li tremu pred prikazivanje s obzirom na to da je publika iz rodne sredine "najzahtjevnija"?
- Trema prilikom projekcije filma uvijek je prisutna, posebno pred većom publikom. Možda u ovom slučaju neću imati tako veliku tremu kakvu bih imao kada bih bio fizički prisutan na projekciji, ali svakako je pritisak na autora veći što je publika bliža njemu jer postoji taj segment osobnoga poznavanja autora ili tematike. Iako mi je u slučaju filma "De Rivera" taj aspekt zanimljiv jer se film bavi upravo time - načinom na koji Mostar (ne) prihvaća svoje umjetnike.
Večernji list: Planirate li projekcije "De Rivere" i drugdje?
- Prijavio sam film na jedan festival dokumentarnog filma, koji ne bih imenovao, te čekam odgovor hoće li ga uzeti u program festivala. Planiram ga još prijaviti na neke skorije festivale s naglaskom na festivale dokumentarnog filma, ali još uvijek ne mogu jamčiti da će negdje biti prikazan. Ja sam zadovoljan time što će biti ponovno prikazan pred mostarskom publikom. Film je time svoju misiju ostvario, a svako sljedeće prikazivanje je bonus.
Večernji list: Tko je sve radio na filmu?
- Uz mene, velik je dio posla obavio Ivan Raguž, producent, snimatelj i montažer filma, koji mi je i prišao s inicijativom da radimo kratki dokumentarac. Naša suradnja je bila kao i svaka druga, puna uspona i padova, ali važno je što smo doveli projekt do kraja. Osim Ivana, na filmu je kao snimatelj zvuka i suradnik u produkciji radio i njegov kolega Zoran Drmać. Meni je iznimno drago što sam se u rad na ovom filmu izborio uključiti i svoje kolege iz Sarajeva Muhameda Bajramovića (dizajner zvuka), Elmedinu Tirić (distribucija) i Lauru Iličić (dizajn postera). I, naravno, ništa ne bi bilo moguće bez dobrih sugovornika: Inge Dragoje-Mikulić, Marina Ivanovića, Branimira Martinca, Vladimira Mićkovića i Zlatka Serdarevića. Vladimiru Mićkoviću iznimno zahvaljujem na ustupanju glazbene kompozicije "Komiža", koja se prožima kroz film i daje mu dimenziju više.
Večernji list: Što trenutačno radite? Vaši budući projekti?
- Trenutačno radim u Sarajevu kao drugi asistent režije na snimanju druge sezone serije "Kotlina" redatelja Danisa Tanovića. Taj posao prvog ili drugog asistenta režije, kojim se redovito bavim od završetka Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, moj je izvor prihoda za osnovne životne potrebe, pa stoga snimanje vlastitih filmova dođe kao neka vrsta nagrade. To možda i ne bi trebalo biti tako, ali to je realnost filmskog umjetnika u BiH. Prošle sam godine na moru snimio kratki igrani film imena "Bonaca", a ovih ga dana finaliziram i planiram slati na festivale. U skorijoj budućnosti volio bih se posvetiti radu na svom prvom dugometražnom filmu, koji želim snimati u Mostaru. Prošle sam godine s producenticom Elmedinom Tirić napisao prvu verziju scenarija za taj film, planiramo ga prijavljivati na fondove i nadamo se nekom rezultatu. Imam ideju i napisati roman koji se tiče Mostara i jednog dijela njegove povijesti. Vidjet ćemo što će prvo od toga doći na red, a možda bude i nešto sasvim drugo, treće... Tko zna...
