Houellebecqove „Elementarne čestice", svim preprekama usprkos, izvedene su na 66. Dubrovačkim ljetnim igrama. Doduše, ne na planiranoj plaži u devastiranim Kuparima, gdje im se pripremala filmski raskošna inscenacija, nego u vreloj utrobi inkvizicijski strogog Lovrijenca. Premijerna publika, u kojoj su biliMirko Ilić i Paolo Magelli, Ibrica Jusić i Marinko Koščec, Milka Podrug Kokotović i Velimir Visković, više od dva sata bila je prikovana za sjedala predstavom u kojoj je adaptirani Houellebecqov roman (rad Velimira Grgića) bio tek otponac za slojevito razmišljanje o zapadnoj civilizaciji.
Podsjetili na C. Hebdo
Čitav provincijski cirkus oko Houellebecqa na Igrama, potaknut očito zlonamjernim savjetnicima dubrovačko-neretvanskog župana, našao je svoje mjesto u uvodnom repanju Mikija Solusa, ali i u stalnim podsjećanjima na izjave francuskog pisca, pa i na parišku tragediju časopisa Charlie Hebdo. Ta je aktualizacija cjepkala predstavu i koncentraciju gledatelja, ali joj i davala na dinamičnosti, zahvaljujući na momente čak i prežustrom Marku Cindriću.
Ali suština Houellebecqove provokativne proze, njegove politički nekorektne tvrdnje i metafore o cijeloj toj magli libertinske 68' godine, ali i tržišnoj fokusiranosti 'bijele' Europe koja želi stvoriti novog čovjeka kojem osjećaji neće smetati u trci za profitom (pa i onim ljubavnim), ostala je nedirnuta. Buljan, naravno, voli provocirati publiku, zatrpava je psovkama, nasilnim scenama, a prvi red publike uključuje u scene nježnog seksa i psihičkih slomova.
Festivalskoj publici nudi i muško masturbiranje da bi valjda zadovoljio i bulevarske medije. A ipak, na kraju predstave o dva pretužna polubrata, erotomanu Bruni koji je vuk pušten među ovčice, točnije rečeno profesor i introvertiranom znanstveniku Michelu, Buljan nudi renesansni ishod. Talentirana Mada Peršić, "odjevena" u kostim Botticellijeve Venere kao prototip novog čovjeka, himnički izgovara ipak ciničnu rečenicu: „Ovo je predstava posvećena čovjeku". Da, čovjeku koji je cijeli život opterećen starošću, smrću i bolešću...
Iznimna glumačka ekipa
Za najpoetičnije dijelove ove slojevite predstave zaslužni su songovi Mitje Vrhovnika Smrekara napisani u duhu ponajbolje francuske šansone na stihove samogHouellebecqa, ali i Flauberta. A i glumačka ekipa je iznimna, predvođena krajnje požrtvovnim Markom Mandićem kao Brunom, sceničnom Senkom Bulić u ulozi Christiane, izvanserijskom Hanom Selimović kao Annabelle, zagonetnim Stipom Kostanićem kao Michelom i karizmatičnim Zoranom Prodanovićem Prljom koji se nevjerojatnom prirodnošću kreće po sceni.
U tu opuštenu hipijevsku atmosferu odlično su se uklopili i Jelena Miholjević, Lucija Šerbedžija, Paško Vukasović i Karlo Mrkša. U cijeloj izvedbi i nije bilo epizodnih likova. Svi su dobili ravnopravnu priliku za improvizaciju u tom iscrpljujućem i oslobađajućem glumačko-pjevačkom klinču na pijesku koji nudi izvanserijski kazališno bespoštedni pogled na lik i djelo pisca čija je medijska slika u potpunoj opreci s njegovim značajem.
>> Izvanserijski, slojeviti prikaz kontroverznog Houellebecqa
