Kada vidim da se kazalište ne bavi ničim, bude mi teško, jer onda žonglira samo sa sobom, samo se ispituje i propušta priliku da govori o važnim temama, istakao je u razgovoru za Fenu jedan od najeminentnijih regionalnih režisera Slobodan Unkovski iz Makedonije, dodajući da kazalište treba ući u nešto što nije izgovoreno do tada i u predstavu "prevesti" kolektivni osjećaj o nečemu.
Komentirajući razliku u kazalištu od prije nekoliko desetljeća i sada, kazao je kako tu postoji značajna razlika te da je nekad kazalište bilo hrabrije, imalo jači utjecaj na društvo i otvaralo zabranjene teme.
- Kazalište je nekada imalo razloga biti ponosno na sebe jer je bilo avangarda u kulturi, kao i literature nekada, smatra Unkovski. Međutim, kaže da sada sva kazališta u regiji prolaze kroz kompliciran proces suštinske ili kvazitransformacije, o čemu se točno radi - još se ne može vidjeti.
Također, dodao je, postoje kazališta u regiji koja su se "dobro zahuktala", nalaze financijska sredstva iz nekih izvora, bore se i "koprcaju", i ona su na neki način svjetionici koji ostalima pomažu da vide gdje su.
Makedonski režiser mišljenja je da u nekoj novoj politici kazalište nije toliko važno i "masovno", te da je televizija atraktivnija.
- Kazalište nije dovoljno atraktivno za sponzore ili politiku, i to ga ugrožava. Zadnjih 2000 - 3000 godina pokazalo se da kazalište uvijek pronađe način da preživi, ali i da je imalo i teške krize, i možda se upravo to sada događa, upozorava Unkovski.
Na pitanje treba li se kazalište baviti važnim društvenim temama, odgovorio je kako nema ništa protiv mjuzikla ili zabavnog kazališta, odnosno formi koje zabavljaju gledatelja, ali da je uvijek smatrao da kazalište mora otvoriti važne teme i srušiti neke tabue.
Unkovski napominje da se uvijek radije bavio angažiranim predstavama. Tako su se, podsjetio je, njegove tri-četiri predstave u Beogradu, koje se naslanjaju na neke važne probleme, izvodile po 15 godina, jer su uspijevale uhvatiti nešto što se ne može vidjeti na drugim mjestima…
Naravno, dodao je, da bi netko govorio o važnim temama, mora ih prvo prepoznati.
Ovaj poznati makedonski režiser nema omiljene žanrove već voli raditi ne nečemu što on prepoznaje, ili kako je rekao, na nekoj mučnini s kojom ima problem da je prevede točno u riječi, ali zna o čemu se radi.
- Tada pokušavam pronaći tekst koji je vezan za taj problem, i koji se može na neki način prevesti u predstavu. Nemam gotovih tekstova i neke dugoročnije planove, pojašnjava.
U pogledu regionalne suradnje kazališta mišljenja je da je to potreba, a festivali kao što su "Sarajevska zima", MESS i MOT to na neki način upotpunjuju, jer tu se mogu vidjeti značajne predstave iz regije, te se tako može pratiti što se događa u susjednim zemljama.
- Dobro je razmjenjivati iskustva jer je to značajno za zdravlje svake kulture. Ako se zatvorimo, onda smo sami sebi dovoljni i izgubi se smisao kazališta, smatra Unkovski.
Trenutno radi na predstavi "Lerin". To je, pojašnjava, grad u Grčkoj, a predstava "Lerin" je zapravo drugi dio predstave "Solun, grad duhova" koja je nedavno izvedena pred sarajevskom publikom. Završio je knjigu "Ajnštajnovi snovi", a trenutno sprema igranu seriju od šest-sedam epizoda za televiziju.
