Mrtvi, pretučeni, ranjeni... sve to i još mnogo toga s lakoćom i velikom ljubavlju odrađuje majstorica maske Slavica Šnur.
Malo je poznato, Slavica je posavka, točnije, njezini su roditelji iz Bosanske Posavine pa je stoga posebno vezana uz posavski kraj. I još nešto vrlo značajno. Slavica je nagrađena na ovogodišnjem festivalu Filmskim dukatom zbog svojeg iznimnog dara, ali jedino je osobno po nagradu došla u Orašje.
Više od nagrade
- Ja sam inače dobila tih nagrade, ali je opće poznata činjenica da ja nisam nikada otišla niti po jednu, nego bi obično netko u moje ime podigao nagradu ili bi je poslali poštom. Ali, budući je ova nagrada od Ive Gregurevića, to nije samo nagrada, to je puno više od nagrade. Ona je dodjeljena na području gdje su moji roditelji rođeni i odrasli. Zato me ova nagrada na poseban način veseli i ima posebnu vrijednost u mojem srcu. S Ivom me veže 20 godina vrlo ugodnog rada. Ja sam čovjek koji stoji iza, a Ivo ispred kamere, no, prema glumcima uvijek imam poseban respekt, kazala nam je Slavica.
Uspješna šminkerica objašnjava nam što se događa ispred i iza kamere.
- Glumci nekada znaju biti neurozni i nesigurni, bilo je svakakvih iskustava. Ali veliki glumci kakav je Gregurević, to je činjenica. Da posložite sve filmske ljude i pitate kako je raditi s Ivom Gregurevićem, svi bi kazali – to je zadovoljstvo. On je veliki glumac, veliki čovjek, vrlo skroman. Glumci nekada povjeruju da su zvijezde i onda se ponašaju tako. Ivo je jedan od rijetkih koji doista jest zvijezda i velikan, ali nikada se nije tako ponašao. Uvijek je bio čovjek, a to nije neka floskula za novine, nego je to doista tako.
Sjećam se prvog filma u kojem smo surađivali “Crvena prašina”, kako je odglumio scenu kada policajac nepažnjom ubije svog sina. Ja sam iza kamere sjela i plakala. Pogledala sam cijelu ekipu koja je to slično proživljalava.
Kad radite na filmu znate da je to film i scenarij koji nema veze s realnošću, vidite da imate posla s velikim glumcem i kada takvog suradnika dobijemo, već smo nagrađeni što radimo taj posao, uživamo, nagledamo se ljepote umjetnosti. A što se nagrade tiče, to je samo još jedna potvrda Ivine čovječnosti i senzibilita prema svima koji sudjeluju u stvaranju filma, ne samo onima ispred, već i iza kamere, otkriva nam je Slavica Šnur.
Orašje drugi dom
Poznata hrvatska glumica Sandra Lončarić već nekoliko godina u ulozi je festivalske voditeljice Dana hrvatskog filma.
- Dugo godina dolazim na festival i uvijek u Orašju naiđem na veselje, radost, tako da ostale termine u kazalištu i na filmu ravnam prema Orašju. Međutim, tako se ne osjećam samo ja, već i svi koji ovdje stignu, oduševe se i uvijek vraćaju Posavini. Zato svake godine bude sve više gostiju ove predivne manifestacije, kazala nam je glumica Lončarić. S jednakim veseljem o Orašju nam govori i glumica Nives Ivanković.
- Prošle godine bila sam laureatkinja i bila sam jako sretna, ali nagrada ne znači odlazak u Orašje, već vraćanje mojoj ravnici, mojem drugom domu kod Mire i Slađe, uz Ivinu kuću u Donjoj Mahali. Obožavam ovaj festival koji je svake godine sve ljepši i glamurozniji, a predsjednik Vlade RH Andrej Plenković je o ovom festivalu kazao jednu lijepu rečenicu: “Ovo je mali Cannes”. I jest, potvrdila je premijerove riječi glumica Ivanković.
