Više od 90 pomno odabranih djela iz opusa Danila Danka Pravice prikazano je na večeras otvorenoj izložbi pokojnoga mostarskog slikara.
Pored niza prepoznatljivih ulja na platnu velikih formata tog majstora, na uvid javnosti u Galeriji Aluminij ponuđena su i neki njegovi manje poznati gvaševi, grafike i crteže.
Po riječima direktora Galerije Aluminij Darke Juke, prvom posthumnom izložbom Danila Danka Pravice iskazana mu je zasluženo poštovanje među likovnom publikom rodnoga grada.
Svojevrsni presjek ukupnoga Pravicina stvaranja, na izložbi kojom je otvorena nova umjetnička sezona u Galeriji Aluminij, zajednički su napravili likovni kritičar Ivan Vukoja i povjesničarka umjetnosti Danijela Ucović.
Vukoja u kataloškom osvrtu navodi kako u podlozi Pravicina cjelokupnog likovnog stvaralaštva i umjetničkoga djelovanja postoji gotovo samurajski čist i čvrst etičko-estetski kodeks.
"Slikarstvo za njega nije bilo samo poziv, nego i način života, život sam, jedini način na koji je mogao dostojanstveno i autentično živjeti. I sam je jednom napisao: 'Ponekad se pitam, je li bilo moguće da ne budem umjetnik'. Takav autor, ako ništa drugo, zaslužuje respect, poštovanje, a njegovo stvaralaštvo pozornost i svetu ozbiljnost", zapisao je Vukoja.
Danilo Danko Pravica rođen je u Mostaru, 4. svibnja 1949. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnomu gradu, a 1973. diplomirao je na Odsjeku likovne kulture Pedagoške akademije Sveučilišta u Splitu.
Nakon toga vratio se u Mostar gdje je radio kao nastavnik likovnoga odgoja te mlade naraštaje likovno odgaja do 1992. godine kada, zbog ratnih okolnosti, s obitelji seli u njemačku prijestolnicu Berlin, u kojoj ostaje do 1997. godine.
Tamo je usavršavao grafiku, baveći se i dizajnom i kazališnom scenografijom, a postao je i član Udruge likovnih umjetnika Njemačke.
1997. preselio je u australski grad u Perth, odakle se u Mostar vratio krajem 2014. dodine. 6. travnja sljedeće godine u rodnomu je gradu, oslabljen teškom bolešću, i preminuo.
Pravica je ostvario 55 samostalnih i sudjelovao na brojnim skupnim izložbama diljem svijeta. Ratne 1992. izgorio mu je atelje u Mostaru, zajedno s oko 350 njegovih umjetničkih djela i mnoštvom fotografija i dokumenata.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, a djela su mu zastupljena u javnim i u privatnim zbirkama diljem svijeta.
